Komentari i analize
KOMENTAR Televizija pod pritiskom
17.2.2017 16:10 | Indikator.ba
Piše: Hamid Deronjić

Šteta je što se Federalna televizija, povodom novih političkih pritisaka na ovaj medij, nije ugledala na Televiziju Kantona Sarajevo i upriličila dijalošku emisiju u kojoj bi gostovali radoznali federalni poslanik SBB-a i direktor FTV-a. Direktor Sarajevske televizije imao je hrabrosti da pred očima gledatelja sučeli argumente sa poslanikom u Kantonalnoj skupštini. To je, u poređenju sa emitiranjem saopćenja unaprijed poznatog sadržaja, efikasniji način suprotstavljanja onome što se može protumačiti kao politički pritisak na medije.
Može biti znakovito da prigovori i Kantonalnoj i Federalnoj televiziji stižu gotovo sinhronizirano od poslanika jedne od vladajućih stranaka. Ali, treba reći da ni poslanici ni njihova stranka nisu jedini koji bi da (preu)uređuju televizijske programe.To bi radili čak i oni koju su svojevremeno pozivali ili se hvalili da ne plaćaju TV taksu.
Kad bi se ozbiljno shvatili prigovori naših političara javnim RTV servisima moglo bi se zaključiti da nama ne trebaju tri televizije za tri konstitutivna naroda, već, da bi se zadovoljili politički apetiti, onoliko televizija koliko imamo političkih stranaka. O tome, izgleda, ne razmišljaju oni koji su, bez obzira na stranačke razlike, saglasni o potrebi formiranja trećeg televizijskog kanala. Protežirajući ideju o trećem programu mogli bi na kraju, umjesto nacionalnog dobiti televizijski program vladajuće stranke. Ako ne vjeruju, neka bace pogled preko entitetske linije.
No, svi prigovori iz poslaničkih klupa i kritike političara upućene javnim servisima samo su incidentni slučajevi i predstavljaju vrh lednog brijega. Bazični i kontinuirani politički pritisak na javne televizije, onaj koji omogućava sve druge pritiske i utjecaje, traje godinama. On se ogleda u političkoj blokadi uspostavljanja stabilnog sistema finansiranja javnih televizija. Zato, prije svake politikantske prozivke javnih srevisa za pristrasnost treba političare podsjetiti da su ih oni napravili ovisnim ili, ako se hoće, potrebitim. Jer, kako ostati neovisan kad ovisiš o sadaki, od milostinje u obliku reportažnih kola i šanse da nakon jedne bogate privatne televizije i ti iz samilosti dobiješ pravo na reklamiranje nedavno pokrenutih medija vladajuće stranke? Ako su javni servisi prepušteni snalaženju u nelojalnoj konkurenciji sa finansijski moćnim filijalama velikih inostranih televizija, onda ne treba da čudi što se utjecaji tog snalaženja ponekad probijaju kroz ekran.
Dok urednici na TV BiH svaku "Temu dana" odjavljuju porukom (molitvom) da su napravili i da će i dalje praviti programe za koje nije riješeno pitanje finansiranja, neki im još u čudu prigovaraju za izostanak prijenosa važnih događaja, poput rasprave u Evropskom parlamentu o Rezoluciji o napretku reformi BiH.
Svake srijede može se žaliti (i žali se) što javni servisi ne prenose Ligu prvaka koju bi pratilo nemjerljivo više gledatelja nego zasjedanje Evropskog parlamenta, makar raspravljao i o BiH. Ali na tome mogu prigovarati samo namjerno neupućeni u stanje stvari na BHRT-u. I vrapci na grani znaju da tamo više nije ključni problem prijenosa evropskih i svjetskih događaja pa, ako ćemo pravo, ni sam program. Zaposleni na BHRT- u se bore za opstanak onoga što tek omogućava i prijenose i emitiranje programa.
Oni koji u teškim uvjetima održavaju BHRT i oni koji ih kritikuju kao da ne žive u istoj državi ili, što je još gore, ovi drugi očito misle da su problemi javnih RTV servisa interna stvar menadžmenta i novinara.
Facebook Twitter Print