Komentari i analize
Autorski tekst akademika Murisa Čičića za Indikator.ba: Akcizne "Fake News"
2.1.2018 10:35 | Indikator.ba
(Autorski tekst akademika Murisa Čičića za Indikator.ba)


Nedavna trakavica oko usvajanja seta zakona o akcizama, odnosno dodatnoj putarini ili trošarini na gorivo proizvela je domaću verziju onoga što je američki predsjednik Donald Trump nazvao "Fake News", ili lažne vijesti. Međutim, gospodin Trump lažnim vijestima označava isključivo medijska izvještavanja njemu nenaklonjenih medija, prvenstveno CNN-a i New York Times-a, inače vrlo uglednih medija koji puno polažu na profesionalizam i visok nivo i tačnost informacija koje plasiraju i prenose.
U tom kontekstu takvo etiketiranje i nema faktualnu podlogu, nego isključivo podjelu medija na "naše" i "njihove", pri čemu u Trump-ovoj verziji desno naklonjeni mediji (primarno Fox news) lansiraju istinite, a liberalni mediji lažne (čitaj neprijateljske) informacije.
Nešto naizgled slično, ali bitno različito se dešavalo u BiH tokom rasprave i medijskog izvještavanja oko ozakonjenja dodatnih akciza na gorivo. Jedina razlika je što u BiH praktično nije bilo nikoga ko je javno podržavao usvajanje seta zakona o akcizama, dok su front snaga protiv činile brojne političke partije, printani i elektronski mediji, brojne nevladine organizacije, socijalne mreže i medijske i nevladine ekspoziture unutrašnjih i inostranih obavještajnih centara, uobičajeno na liniji poteza štetnih za BiH. Ono što je situaciju činilo specifičnom i različitom u odnosu na Trump-ovu SAD je da su u BiH sve vijesti o akcizama i efektima njihovog uvođenja bile lažne vijesti (fake news). U mnoštvu vijesti i komentara nije bilo praktično nikoga ko je iole pokušao da sumira, argumentira i izloži barem prividno razložan i činjenično fundiran stav o efektivnosti uvođenja akciza na gorivo. Pošto se po našem mišljenju u slučaju uvođenja akciza radi o evidentno višestruko korisnom potezu za državu BiH i njene građane, smatrali smo da je vrijedno pozabaviti se poplavom lažnih vijesti i njihovim motivima. U narednim redovima pokušaćemo da ukratko sistematiziramo navođene razloge protivljenja akcizama i njihovu motiviranost. Prije toga, dajemo kratki pregled predlaganja uvođenja akciza na gorivo i očekivane efekte.
Dakle, akcize su predložene kao alternativa domaćem ulaganju u okviru finansijske konstrukcije za izgradnju koridora Vc i mreže lokalnih puteva u BiH. Pošto ne postoje domaći izvori osim djelimičnog ulaganja iz budžeta FBiH i Kantona, ocijenjeno je da je uvođenje akciza najefektivniji način. Izgradnja koridora Vc je kapitalni infrastrukturni projekat, koji uključuje BiH u mrežu transevropskih puteva. Dalje, izgradnja autoputa i mreže lokalnih puteva su pretpostavka za veću mobilnost privrede i stanovništva, smanjenja nesreća i incidenata i velikih šteta, brži protok roba i usluga, integraciju distribucijskih mreža i kanala, smanjenja troškova i višu konkurentnost privrede i ukupnog sistema. Mreža autoputa i lokalnih puteva je tretirana kao krvotok ukupnog socijalnog i privrednog sistema, i dovođenje BiH na nivo evropskog standarda u tom pogledu. Ona je važna i za integriranje zemlje rascjepkane po više osnova. Da bi se to postiglo potrebno je uložiti oko tri milijarde eura u narednih pet godina. Takvo ulaganje doprinijeće godišnjem rastu od oko 0.5 do 1% GDP u direktnom djelovanju, značajnom rastu zaposlenosti, jačanju lokalnih kapaciteta i diverzifikaciji uslužnih djelatnosti. Izgrađeni putevi postaju resurs za sebe, koji stimulira mobilnost i sigurnost, generira određene prihode i održava infrastrukturne kvalitete na potrebnom nivou.
Argumenti za uvođenje akciza su nesporni, nemaju značajnije alternative, uvođenje akciza produkuje evidentne efekte u vidu rasta ekonomskog outputa, povećanog zapošljavanja, pokretanja investicionog ciklusa, stimulisanja domaće proizodnje, stvaranja nove vrijednosti, kreiranja stalnog prihoda, smanjenja nesreća i šteta i slično. Uvijek postoji mogućnost nuđenja alternativa, što u ovom slučaju nije ni pokušano. Na sve pobrojane argumente javnost BiH je dobila Fake news, čija raznovrsnost zaslužuje pobližu analizu.
U kakofoniji komentara na ideju uvođenja akciza nije se pojavio nijedan koji nudi niti analizu razloga protiv uvođenja akciza, niti neku alternativu. I to je razlog pisanja ove opservacije. Sve što se pisalo ili komentiralo oko akciza u BiH u zadnjih nekoliko mjeseci su prosto lažne vijesti. Činjenica da se pojavljuju inače razumni ljudi sa komentarima koji zastrašuju u svojoj pogubnosti, me ponukala da napišem ovaj osvrt. Činjenica, da je nešto što se praktično može nazvati BiH javnost, skoro u potpunosti na strani mjera koje su devastirajuće za našu ekonomsku svakodnevnicu i properitet, je duboko zabrinjavajuća. Za određene interesne grupe jasno je zašto se pozicioniraju u negativnom smislu. Međutim, postavlja se pitanje zašto su ljudi koji inače pokazuju neku odgovornost, inventivnost i brigu za BiH, protiv evidentne akcije u pravcu unapređenja situacije? Kad čovjek pokuša da analizira i razumije sve što je prisutno na javnoj sceni po pitanju akciza, onda se suoči sa brojnim pitanjima.
Treba naglasiti da čitavu ideju i aktivnost uvođenja akciza na gorivo, kao dijela ekonomske agende i sporazuma sa Međunarodnim monetarnim fondom, nije pratila nikakva akcija obrazloženja i promoviranja efekata takve mjere. Tu su vlasti jasno zakazale. Ni na koji način nije se javnosti prezentirala analiza i efekti uvođenja dodatnih akciza i ekskluzivno usmjeravanje tako prikupljenih sredstava ka izgradnji autoputa Vc i mreže lokalnih puteva. Izgradnja kapitalne infrastrukture izaziva brojne ekonomske i socijalne efekte, koji se mogu izračunati i iskazati u egzaktnim indikatorima. Broj ljudi koji će se zaposliti, aktivizacija građevinskih i drugih kapaciteta, zamah privrednih aktivnosti i investicija, ekonomska i socijalna valorizacija izgrađenih objekata, su samo od neki od efekata koje je trebalo predočiti javnosti. Nažalost, to je uglavnom izostalo, isto kao i predočavanje dodatnog zaduživanja države u te svrhe, te posljedice takvih akcija.
Nedostatak takvih aktivnosti doveo je do pretežno negativnog stava u javnosti. Ono što intrigira jesu motivi i argumenti koji su dominirali u diskusijama. Pokušaćemo da prezentiramo i analiziramo stavove medija, političkih stranaka, stručne javnosti i šire publike prisutne na socijalnim mrežama i u medijima.
Mediji su se uz nekoliko časnih izuzetaka odnosili negativno prema uvođenju akciza. Istina, veći dio medijskog izvještavanja pokazivao je nekompetentnost i nerazumijevanje čitavog spleta aktivnosti. Fokus je najčešće usmjeravan na "dodatne namete", "masovna poskupljenja koja slijede", "daljnje osiromašenje naroda" i slično. Iz većine medijskog izvještavanja vidjelo se da novinari podrazumijevaju da će kompletna dodatna akciza biti direktno ugrađivana u cijene proizvoda i usluga, odnosno da kompanije formiraju finalne cijene tako da automatski dodaju povećanje cijena inputa u finalnu cijenu. Elementarno nepoznavanje načina formiranja cijena u realnom sektoru ne spriječava novinare da podrazumijevaju nešto što je daleko od stvarnosti. Cijene nafte na svjetskom tržištu već duži niz godina konstantno variraju, i prema gore i prema dole, ali su u isto vrijeme cijene proizvoda i usluga na BiH tržištu stabilne, sa inflacijom ispod 1% i sa povremenom deflacijom. Pokazuje se da mediji nemaju ekonomski obrazovanih novinara, niti pružaju iole ozbiljnije analize o ekonomskim pitanjima, ali se i dalje površno komentarišu odnosi i utjecaj uvođenja dodatnih akciza na cijene. Pri tom se spremno prenose katastrofična predviđanja i komentari raznih pojedinaca, koji takvim izjavama pokušavaju pribaviti nešto publiciteta i trenutak slave.

Političke stranke su se po pitanju akciza podijelile na pola. Jasno se iskazala deformisana struktura političkog sistema u BiH, gdje je isključivi cilj stranaka dolazak i održavanje na vlasti, te sve privilegije koje proističu iz toga. Sve ostalo, a pogotovo ono što bi politici trebalo biti primarno, kao što su suverenitet, rast i razvoj, te održivost države, a kroz to i njenih građana, su za BiH političare sporedne stvari. Ključni motiv opredjeljivanja političkih stranaka prema projektu kapitalne izgradnje i razvoja trenutno inferiorne infrastrukture bio je sprječavanje onih drugih da ne dobiju zaslugu da su oni nešto izgradili ili da su zaslužni za to. Znači, jedinstvena pozicija svih partija koje su opstruirale uvođenje akciza je bila borba protiv onih drugih i prikupljanje poena za takozvanu odbranu interesa građana. Neki parlamentarci su tražili bilo kakav način da obezbijede glasove na budućim izborima, pa im je ucjenjivanje akcizama postalo jedini argument. Pri tom su argumenti korišteni u raspravi bili plitki i nemušti, populističko-demagoškog karaktera. Nijedna od stranaka koje su bile protiv nije ponudila nikakav argument, izuzev onih da oni brane narod i građane od novih nameta. Zaprepašćujuće je da su pojedinci i stranke spremni da žrtvuju projekat od strateškog dugoročnog značaja za državu i njene građane u funkciju ostvarenja vlastitih dnevno-političkih interesa.

Stručna javnost je pokazala svoje nepostojanje u diskusijama o razlozima i efektima uvođenja akciza. Nijedna institucija nije podastrijela svoje mišljenje ili stav o problematici uvođenja akciza na gorivo. Zato smo pod stručnu javnost uvrstili pojedince iz akademske zajednice i iz pojedinih nevladinih organizacija, od kojih se neki bez obzira na naziv ili područje dejlovanja tih NVO, pojavljuju kao univerzalni eksperti za sve oblasti života u BiH. Nažalost, i ovdje je došlo do skoro jedinstvenog fronta protiv uvođenja akciza i cijelog paketa finansiranja koridora Vc i mreže lokalnih puteva. Argumenti su bili slični prethodnima, s tim što se ovdje pojavljuju još "koloritniji" argumenti.

Naprimjer, jedan ekonomski stručnjak je izjavio da će nakon uvođenja akciza sve poskupjeti za 10%. Drugi je igrao na kartu teorija zavjere, pa je izjavio da cijeli projekat gura međunardna zajednica, da bi osigurali naplatu svojih potraživanja po osnovu kredita koje se već dali Bosni i Hercegovini. Isti stručnjak je izjavio i da ulaganje u asfalt nije nikakva strategija, niti razvoj. Dalje, jedan istaknuti žurnalist je naveo da će čitav projekat dovesti do osiromašenja BiiH radi preuzetih dodatnih kredita, čija će otplata toliko opteretiti državu i građane, da po realizaciji projekta mi ćemo imati ceste, kojima niko neće voziti. Svi eksperti iz NVO sektora su bili protiv projekta akciza, sa generalnim stavom da su domaći političari korumpirani i žele da sredstva preusmjere u budžete, krpanje rupa u budžetima, domognu se dodatnih iznosa novca koje će preusmjeriti svojim glasačima, i slično. Jedna poduzetnica izjavila je da će uvođenje akciza dovesti do rasta cijena osnovnih životnih namirnica.
Apsurdno je da stručna javnost, zapravo oni koji bi trebali pružiti barem minimum argumenata za svoje stavove, su u potpunosti ostali na području lažnih vijesti, sa izmišljenim špekulacijama i sa jasnim ciljem uzbunjivanja i uznemiravanja građana BiH.

Društvene mreže sa brojnim učesnicima različitih profila i prilikama za svakog da iskaže svoje mišljenje i stav pokazale su začuđujuću unisonost u protivljenju paketu mjera sa akcizama. Argumenti su bili lopovluk i korupcija političara, malo spominjanja nameta i dizanja cijena. Sve ostalo su bile lažne vijesti, i puko iskazivanje bijesa i neprijateljstva prema bilo kakavim suprostavljenim mišljenjima. Naravno, ovdje se pojavljuju i naručene reakcije, informacije plasirane iz izvora čiji cilj je dokazivanje neodrživosti BiH i opstrukcija svih mjera koje vode ka potencijalnom napretku, te prosto trolanje.

Zaključak ovog kratkog eseja se svodi na zabrinjavajuću konstataciju da se jedna od makroekonomskih strateških mjera sa dugoročnim posljedicama za državu i njeno stanovništvo ne raspravlja u argumentiranoj i konstruktivnoj atmosferi, sa razmjenom informacija i procjenom ulaganja i efekata. Naprotiv, neki od učesnika javne scene čak predlažu i pravljenje spiskova, da se dobije neka vrsta liste srama, i da se ljudi koji stoje iza svog uvjerenja javno dezavuišu, jer vjeruju da su efekti jedne mjere mnogo viši od troškova. Očigledno je da situacija ne pruža pogodno tlo za javnu raspravu šta i kako treba raditi da bi se u što kraćem roku dosegao ubrzani ekonomski rast i podigao standard stanovništva. Trenutno stanje se odlikuje ispraznom histerijom i diktatom nekompetentnih medija i novinara, interesnim nevladinim sektorom koga isključivo motiviše privatni interes ljudi koji rade u sektoru i centara moći koji ih finansiraju, te zaluđene javnosti koja svakodnevno bombardovana lažnim vijestima ne zna šta da misli i šta da radi, pa se po pravilu opredjeljuje za populističke bedastoće. To najviše odgovara onima koji predano rade na dokazivanju teze da je BiH neodrživa zemlja, a čemu i nesvjesno doprinose pojedini građani BiH koji zastupaju teze i stil ponašanja destruktivan za same sebe.
Facebook Twitter Print