Komentari i analize
PIJAČNI BAROMETAR: O malinama i fast - food domaćicama
31.7.2018 07:09 | Indikator.ba
PIJAČNI BAROMETAR: O malinama i fast - food domaćicama

Piše: Hajdar Arifagić

"Nikad bolje i nikad skuplje"! Baš tim riječima ponudu na sarajevskim zelenim pijacama prije neki dan prokomentarisao je vrsni agroekonomista Sead Jeleč, za čije su se mišljenje prije nešto više od desetak godina mediji otimali. Odlično je uočavao stanje u domaćem agraru, na vrijeme uočavao mogućnost nestašice, rasta cijena, sugerisao vlastima šta i kako treba da radi u interesu povećanja poljoprivredne proizvodnje, ekonomskog jačanja seljaka, sigurnije prehrane stanovništva, povećanja izvoza... Bilo je to u vrijeme dok su samo malobrojni mediji među obaveznim rubrikama imali i onu o pregledu cijena voća, povrća i mliječnih proizvoda, neku vrstu pijačnog barometra ili rubrika sa nadnaslovom "Tržište i cijene", "Na zelenim pijacama!" itd. No, u posljednje vrijeme time se kod nas više niko javno ne bavi!

Inače, ovoljetna dobra ponuda voća i povrća na zelenim pijacama rezultat je povoljnih klimatskih uslova koji su pogodovali bogatom urodu. Istina, kvalitet nije ekstra dobar jer posljednjih sedmica nema previše sunca da voće učini slađim, a povrće ukusnijim.

Kada su u pitanju cijene na njihov rast najviše je uticala država. Izostali su poticaji za brojne poljoprivredne kulture, a stigli novi nameti poput (kao na primjer u Sarajevu) obavezne registracije pijačnih tezgi što je prodavačima novi dodatni namet. U tome se krije odgovor zašto je kilogram krompira 1,20 pa i nešto više KM, crvenog luka 2,00 KM, paradajza isto toliko ili malo manje, paprika 3,00 KM, borovnica 6,00, malina 4.00 KM.

Upravo se na primjeru malina vidi sav nered u domaćem agraru. Dobar urod uticao je na niske cijene otkupa na koje pojedini proizvođači nisu pristali te su tone ovog voća pobacali po asfaltu, poljima i rijekama. Nikom nije palo na pamet, pa čak ni nekoj zemljoradničkoj zadruzi da taj višak plasira upravo na zelenim pijacama velikih gradova i proda po za kupce prihvatljivohj cijeni od 2,00 KM što bi bilo isplativo malinaru, trgovcu i potrošaču. Maline bi po toj cijeni kupile mnoge domaćice i pravile domaće sokove, slatko, marmeladu, kompote, kolače ili ih ostavljale u zamrzivače za zimsku ishranu. Ovih dana po cijeni od 4,00 ponegdje i 3,00 KM maline niko ne kupuje na veliko, već samo onoliko koliko mu treba da se zasladi za ručak! Najviše 500 grama ili jedan kilogram.

Na zelenim pijacama se uočava trend smanjenja ponude, povrća a povećanje broja tezgi na kojima se prodaje voće. To uz još neke detalje otkriva da se način ishrane znatno promijenio. Fast-food domaćice radnim danima rijetko dolaze na pijacu, mnogo ih je više u picerijama i buregdžinicama, te ostalim prodavnicama brze hrane. Nešto ih je više tokom vikenda kada ručak pripremaju u vlastitoj kuhinji (baš kao što radi i većina žena na zapadu).

Najbolju zaradu pijačni prodavači imaju nakon isplate mjesečnih penzija i to traje osam do deset dana i cijene su tada najčešće u blaghom porastu. Kada u drugoj polovini mjeseca budu snižene za poluprazan penzionerski džep to više nije primamljivo.

Ozbiljna konkurencija zelenim pijacama već odavno su veliki trgovački centri koji sve žešće koriste marketing odvraćajući kupce od zelenih pijaca. Rade to dosta smišljeno "izbacujući" na početku reklame cijene voća i povrća pa tek onda ostalih potrepština.

Sve rečeno krupan je razlog da se život na zelenim pijacama bukvalno lagano gasi. Na Markalama, Grbavici, Alipašinom polju, Otoci – u Sarajevu (slično je i u Mostaru, Tuzli, Banjoj Luci...) ima praznih stolova na kojima se ništa ne prodaje. Ilidžanske pijace gotovo da i nema. Od nekadašnjih pedeset i nešto stolova tek na desetak se prodaje voće i povrće, a prostor je iskorišten za prodaju uglavnom neprehrambenih roba.

Šta jede i kako preživljava stanovništvo u gradovima to, nažalost, više nikog ne interesuje.
Facebook Twitter Print