Cijene hrane u nekim zemljama niže su od prosjeka Europske unije, a hrana je jedan od najvećih kućanskih troškova u Europi i u prosjeku čini oko 11,9 posto ukupne potrošnje EU. U zemljama poput Rumunjske taj udio doseže 20 posto.
Eurostatov indeks cijena hrane pruža dobru osnovu za usporedbu. Ako se prosječna korpa hrane u EU postavi na 100 eura, indeks pokazuje koliko bi ista korpa koštala u svakoj zemlji.Vrijednost iznad 100 znači da je zemlja skuplja od europskog prosjeka, dok vrijednost ispod 100 ukazuje na niže cijene.
Prema podacima Eurostata, Sheverna Makedonija je 2024. godine bila najjeftinija zemlja za kupnju hrane među 36 europskih zemalja. Standardna korpa hrane u ovoj zemlji koštala je 73 eura, što je 27 posto manje od prosjeka EU.
Švicarska je najskuplja, s cijenama hrane 61,1 posto višim od prosjeka EU. Ista korpa tamo košta 161,1 euro. Unutar EU, Rumunjska (74,6 eura) ima najniži nivo cijena hrane, dok je Luksemburg (125,7 eura) najskuplji. Hrana je 25,4 posto jeftinija u Rumunjskoj i 25,7 posto skuplja u Luksemburgu u usporedbi s prosjekom EU. Nakon Švicarske, još dvije zemlje iz Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) čine tri najskuplje: Island (146,3 eura) i Norveška (130,6 eura). Cijene hrane su najmanje 10 posto više od prosjeka EU u Danskoj (119,3 eura), Irskoj (111,9), Francuskoj (111,5), Austriji (110,9) i Malti (110,9).
Osim Makedonije i Rumunjske, Turska (75,7 eura), Bosna i Hercegovina (82,5), Crna Gora (82,6) i Bugarska (87,1) su znatno ispod prosjeka EU. Srbija (95,7 eura) i Albanija (98,7) također su jeftinije od europskog prosjeka.
Među „velikom četvorkom“ zemalja EU, cijene hrane su iznad prosjeka u Italiji (104) i Njemačkoj (102,9), dok je Španjolska (94,6) 5,4 posto jeftinija od prosjeka EU. Većina zemalja srednje Europe, kao i nekoliko zemalja istočne Europe, još uvijek je ispod ili blizu prosjeka EU, uključujući Slovačku, Poljsku, Češku i Mađarsku.
Zapadna Europa općenito ima više cijene hrane, dok su nordijske zemlje među najskupljima u Europi.
Ilaria Benedetti, izvanredna profesorica na Univerzitetu u Torinu, ističe da strukturni činioci poput troškova proizvodnje, integracije lanca opskrbe i izloženosti globalnim šokovima igraju ključnu ulogu u tim razlikama.
„Manja i vrlo otvorene ekonomije – često s valutama sklonim jačim fluktuacijama – iskusila su jači prijenos povećanja cijena energije i poljoprivrednih inputa tokom pandemije i sukoba između Rusije i Ukrajine“, rekla je za Euronews.
U nekoliko zemalja istočne i jugoistočne Europe, hrana čini više od 20 posto potrošnje kućanstava, dok je u zemljama s višim prihodima taj udio obično ispod 12 posto. „Kao rezultat toga, ista povećanja cijena imaju puno teži utjecaj tamo gdje su prihodi niži“, dodala je.
Zemlje s višim prosječnim plaćama, poput Danske i Švicarske, također imaju više cijene hrane, jer se viši troškovi rada u poljoprivredi, preradi i maloprodaji prenose na potrošače.
Neke zemlje imaju niže ili čak nulte stope PDV-a na hranu, poput Irske, dok se u drugima, poput Danske, hrana oporezuje po standardnoj stopi PDV-a. Na cijene hrane utiču i navike potrošača.
Foto: Pixabay