Vlada SAD je odabrala i poslala Vladi Crne Gore imena šest američkih kompanija u dalju proceduru za apliciranje za ugovore za izgradnju gasnog interkonektora za Bosnu i Hercegovinu (BiH), odakle bi zemlja dobijala američki LNG koji stiže sa hrvatskog LNG terminala u Krku, uključujući i druge projekte za koji je iskazan interes. Taj potez dolazi samo dva mjeseca nakon što su dvije vlade potpisale u Washingtonu sporazum o "saradnji u implementaciji strateških projekata".
Vlada Crne Gore je obznanila rezultate poziva za iskazivanje interesovanja, ali nije navela nazive kompanija koje će aplicirati za poslove. Vlada je izvijestila da je formirala posebne komisije radi institucionalne koordinacije i praćenja dalje realizacije projekata sa američkim partnerima.
Podsjećamo, dokument američke ambasade u Podgorici naveo je da Crna Gora trenutno nema infrastrukturu za prijenos ili distribuciju prirodnog plina, niti je to tržište uspostavljeno pa se planira razvoj prekogranične infrastrukture s ciljem stvaranja okosnice budućeg nacionalnog plinskog sistema, diverzifikacije opskrbe energijom, integracije regionalnog tržišta. Naglašava se da je u početnoj fazi planirano da će se plinovod koristiti za transport prirodnog plina, ali da koncept predviđa da će infrastruktura biti spremna i za vodik, kako bi se u budućnosti omogućio transport ovog obnovljivog i niskougljičnog materijala. “Jonsko-jadranski plinovod (IAP) glavni je planirani projekt prekograničnog prijenosa plina. Zamišljen je kao dvosmjerni plinovod koji bi povezao Transjadranski plinovod (TAP) kod Fiere u Albaniji, preko Albanije i Crne Gore, s regionalnim plinskim sistemima na sjeveru. Izvorni koncept predviđao je vezu s hrvatskim plinskim transportnim sistemom na području Splita, ali buduća konfiguracija trase trebala bi uzeti u obzir najadekvatniju vezu s Bosnom i Hercegovinom i/ili Hrvatskom”, piše u dokumentu.
Dodaje se i da bi plinovod bio dug 94 kilometra, da bi imao dvosmjerni protok i mogao bi prenositi oko pola milijarde kubičnih metara godišnje. Navodi se da bi se tako stvorila nova veza između Južnog plinskog koridora i plinskih ssitema jadranske regije, a istovremeno bi se omogućila opskrba iz hrvatskog sustava i LNG terminala na Krku.
Istovremeno, pritisak američkih energetskih kompanija da prodube svoj uticaj na Zapadnom Balkanu podstiče zabrinutost EU da bi region mogao završiti navučen na američka fosilna goriva - baš kao što pokušava da postigne ciljeve čiste energije kako bi se bliže integrisao sa blokom.
- Albanija, Kosovo i Bosna i Hercegovina su sve izrazile interes za kupovinu velikih količina tečnog prirodnog gasa iz SAD ili za izgradnju infrastrukture za podršku prilivu. Te zemlje kažu da je plin potreban kao prijelazno gorivo jer smanjuju i uvoz ruskog goriva i potrošnju uglja, te prelaze na obnovljive izvore energije, što je sve ključna točka njihovih nastojanja za članstvo u EU. Zvaničnici EU, međutim, postavljaju pitanje da li su projekti koji se reklamiraju neophodni ili poželjni s obzirom na to da ove zemlje trenutno imaju malu ili nikakvu domaću potražnju za gasom. Preplaviti ova tržišta gasom rizikuje da ih zaključa u dugoročne zavisnosti od gasa i poveća zavisnost od inostranog uvoza. EU ima stroge ciljeve da smanji emisije stakleničkih plinova na nulu do 2050. godine i poveća korištenje obnovljive energije, koje bi nove članice EU morale ispoštovati. Povećanje uvoza gasa moglo bi potkopati ove ciljeve, strahuju od zvaničnika EU. Američki plinski sektor, međutim, koristi brzu tranziciju EU-a od ruskog plina i pritisak na globalna tržišta kao rezultat rata u Iranu kako bi prekinuo niz ugovora o opskrbi u širem regionu, u skladu s eksplicitnom doktrinom Trumpove administracije o "energetskoj dominaciji", piše Politico.
Foto: Pixabay