Piše Branimir Jovanović, Bečki institut za međunarodne ekonomske studije

Trumpove carine će zapadni Balkan pogoditi neizravno, kroz smanjeni izvoz u EU. Postojeći modeli sugeriraju da će posljedice biti relativno blage, uz usporavanje rasta BDP-a za 0,4 do 0,9 postotnih bodova. Međutim, trenutna situacija izgleda kao crni labud – nepredvidivi šok za koji standardni modeli nude ograničene smjernice – što znači da bi utjecaj mogao biti mnogo veći. Što god se dogodilo, vlade Zapadnog Balkana nisu nemoćne – one imaju i sredstva i odgovornost da djeluju i spriječe ozbiljnije posljedice.

Koje su carine dobile ekonomije Zapadnog Balkana i kako su se obračunavale?
Carine koje je Donald Trump nametnuo gospodarstvima zapadnog Balkana bile su u širokom rasponu: od 37% za Srbiju, 35% za Bosnu i Hercegovinu, 33% za Sjevernu Makedoniju, do 10% za Albaniju, Crnu Goru i Kosovo. Ironično, Srbija – koja planira izgraditi Trump Tower u središtu Beograda – dobila je najveće carine u regiji od čovjeka kojeg namjeravaju počastiti.

Grafikon 1 / Carinske stope SAD-a za svaku ekonomiju Zapadnog Balkana

Metoda korištena za izračun tarifa izazvala je značajne kritike ekonomista. Formula je bila: trgovinski deficit robe SAD-a sa zemljom, podijeljen s uvozom robe SAD-a iz zemlje, podijeljeno s 2. Nijedan trgovinski ekonomist prije nije koristio ovaj pristup.

Prema američkim podacima, SAD ima robni deficit sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom i Sjevernom Makedonijom. Stoga su ove tri zemlje pogođene visokim carinama. Preostale tri – Albanija, Crna Gora i Kosovo – više uvoze iz SAD-a nego što izvoze, pa su dobile minimalnu carinu od 10%.

No, prema nacionalnim statističkim uredima Srbije, Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine, oni također više uvoze iz SAD-a nego što tamo izvoze. Što znači da su, koristeći Trumpovu formulu, također trebali dobiti stopu od 10%.

Ova razlika proizlazi iz razlika između američkih i balkanskih trgovinskih podataka. To nije neuobičajeno – velik dio trgovinskih tokova između tih gospodarstava prolazi kroz treće zemlje, postavljajući pitanja o tome kako se takva neizravna trgovina klasificira na svakoj strani.

Koliko gospodarstva zapadnog Balkana izvoze u SAD i EU?
No, carine koje su uvele SAD bit će najmanji problem za gospodarstva zapadnog Balkana – jednostavno zato što je njihov izvoz u SAD ograničen. Čak i na Kosovu, koje ima najveći udio izvoza u SAD u odnosu na veličinu svog gospodarstva, ta brojka iznosi samo 1,1% BDP-a. U svim ostalim zemljama regije američki izvoz čini manje od 1% BDP-a.

Grafikon 2 / Robni izvoz gospodarstava Zapadnog Balkana u SAD i EU u 2023. (u % BDP-a)

Nasuprot tome, izloženost tržištu EU daleko je značajnija – i daleko više zabrinjavajuća. U Sjevernoj Makedoniji izvoz u EU doseže gotovo polovicu BDP-a. Tek malo “bolje” stoje Bosna i Hercegovina i Srbija, s izvozom iz EU-a koji iznosi oko četvrtine BDP-a. U Albaniji je taj udio oko 13%, dok je u Crnoj Gori i na Kosovu oko 3% BDP-a, što je još uvijek puno više od njihovog izvoza u SAD.

To znači da će Zapadni Balkan osjetiti utjecaj trgovinskog rata neizravno, kroz smanjeni izvoz u EU, čiji se vlastiti izvoz očekuje u padu zbog visoke izloženosti američkom tržištu i novouvedenih američkih carina – od 25 posto na automobilski sektor, čelik i aluminij te 20 posto na ostalu robu.

Za proizvodna gospodarstva – Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Bosnu i Hercegovinu – glavni kanal utjecaja bit će smanjeni izvoz robe u EU, posebno u industrijama povezanim s automobilskom industrijom, koje su nedavno preuzele preveliku ulogu u tim gospodarstvima.

Za gospodarstva ovisna o turizmu – Albaniju i Crnu Goru – trgovinski rat može rezultirati manjim brojem turista iz EU-a, jer se kućanstva u zemljama EU-a suočavaju s nižim prihodima i većom neizvjesnošću.

Za cijelu regiju, uključujući Kosovo, vjerojatan je treći kanal: pad izravnih stranih ulaganja, potaknut povećanom globalnom neizvjesnošću i pogoršanjem izgleda za ulagače iz EU – koji ostaju glavni izvor stranih ulaganja u većini regije.

Koliko će EU patiti – i što to znači za zapadni Balkan?
Ključno je pitanje, dakle, koliko će sama EU stradati od novonametnutih američkih carina. Kolege s mog instituta nedavno su proveli niz simulacija – uključujući ovu i ovu – i većina procjenjuje da je utjecaj na BDP EU-a oko 0,4–0,5% godišnje. Drugim riječima, ako su prethodne prognoze očekivale rast BDP-a EU-a od 1,2% ove godine, nova je procjena, uzimajući u obzir trgovinski rat, bliža 0,7%.

Što to znači za zapadni Balkan? Kako bih dobio grubu procjenu, proveo sam jednostavnu linearnu regresiju, povezujući rast BDP-a u svakom od gospodarstava WB6 u posljednjih 25 godina s rastom BDP-a EU-a. Rezultati (prikazani u Tablici 1) bili su iznenađujuće dosljedni: za pet od šest zemalja koeficijent regresije je oko 0,8-0,9. To znači da kada se rast EU-a uspori za 1 postotni bod, rast Zapadnog Balkana obično usporava za 0,8–0,9 postotnih bodova.

Jedina iznimka je Crna Gora, koja pokazuje znatno veću osjetljivost – s koeficijentom 1,9. To je zbog njegove male veličine i velike ovisnosti o turizmu, što ga čini posebno osjetljivim na vanjske šokove. Jasan primjer je pandemija COVID-19, kada je Crna Gora doživjela najveći pad BDP-a u Europi. Dok se ekonomija EU smanjila za oko 6% u 2020., a prosječna WB5 za oko 4%, crnogorski BDP je pao za 15%.

Tablica 1 / Odnos rasta na Zapadnom Balkanu i rasta u EU

Napomena: Rezultati jednostavne linearne regresije, regresija godišnjeg rasta realnog BDP-a u gospodarstvima Zapadnog Balkana, na godišnji rast realnog BDP-a u EU. Regresije su procijenjene za razdoblje 2000.-2024.
*** označavaju značajnost na razini značajnosti od 1%.

Primjenjujući ove koeficijente na trenutni šok: ako se rast EU-a uspori za 0,5 postotnih bodova zbog Trumpovih carina, tada se može očekivati ​​da će Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Srbija usporiti za oko 0,4 postotna boda. Crna Gora bi, međutim, mogla doživjeti usporavanje od gotovo 0,9 postotnih bodova.

Vidimo li crnog labuda?
Ti se učinci na prvi pogled možda ne čine dramatičnima. No ključno je upamtiti da se dostupne simulacije temelje na modelima, podacima i teorijama razvijenim tijekom desetljeća liberalizacije trgovine - razdoblja koje karakterizira porast globalne trgovine i pad carina. Ono što sada vidimo upravo je suprotno. Trumpove se carine stoga mogu promatrati kao neka vrsta crnog labuda – vrlo neobičan šok za koji naši postojeći alati nisu prikladni.

To također znači da su rizici jasno okrenuti prema dolje. Stvarno gospodarsko usporavanje moglo bi biti puno jače nego što sugeriraju trenutni modeli.

Prvi izvor rizika dolazi od odmazde trgovačkih partnera, prvenstveno Kine i EU-a. Kina je već odgovorila carinama od 34 posto na američku robu. EU tek treba djelovati, ali izvješća pokazuju da je vjerojatan snažan i koordiniran odgovor. Neki očekuju da reakcija EU-a neće biti ograničena na carine, već bi mogla ciljati na velike američke tvrtke iz uslužnog sektora, s obzirom na to da SAD izvozi puno više usluga u EU nego što uvozi. Takav bi potez gotovo sigurno izazvao daljnju eskalaciju od strane SAD-a – daljnje podizanje carina i moguće poduzimanje drugih mjera. To bi pak moglo dovesti do nove runde protumjera i Kine i EU-a.

Drugi, i možda više zabrinjavajući, izvor rizika leži izvan dosega tradicionalnih trgovinskih modela. Samo u prva dva dana nakon Trumpove objave, američko tržište dionica izgubilo je oko 10% svoje vrijednosti – što je najveći pad od pandemije COVID-19. U apsolutnom smislu, samo 500 kompanija u indeksu S&P 500 izgubilo je više od 5 trilijuna USD tržišne vrijednosti – više od 20% američkog BDP-a. Ekonomisti sada sve više predviđaju da će SAD ove godine ući u recesiju.

Naravno, tržišta bi se mogla oporaviti u nadolazećim danima – ili bi mogla još više pasti. Ali ono što ovo jasno ilustrira je neizvjesnost, volatilnost i nepredvidljivost posljedica.

Grafikon 3 / S&P 500 indeks u dva dana nakon objave novih tarifa

Izvor: New York Times

Što bi balkanske vlade trebale učiniti?

Već je postalo klišej, nakon toliko kriza posljednjih godina, citirati Churchillov tekst: "Nikada ne dopustite da dobra kriza propadne." Ali za vlade zapadnog Balkana ovaj bi trenutak doista trebao poslužiti kao poziv na buđenje – prilika da se suoče i riješe neke od dugotrajnih strukturnih slabosti koje njihova gospodarstva i dalje čine ranjivima na vanjske šokove.

Prvo, vrijeme je da se smanji pretjerana ovisnost o jednom tržištu ili jednoj industriji – čak i ako je to tržište EU ili je ta industrija automobilska. Diverzifikacija izvoznih odredišta, uključujući veći fokus na regionalne partnere, Bliski istok, Sjevernu Afriku i druga brzorastuća tržišta, mogla bi pružiti zaštitu u situacijama poput ove. Jednako je važna diversifikacija u nove industrije – posebice one s većom dodanom vrijednošću i većom finalizacijom proizvoda, koje su obično manje osjetljive na globalne šokove.

Drugo, postojeći model rasta – koji se snažno oslanja na izravna strana ulaganja i jeftinu radnu snagu – treba resetirati. Postoji hitna potreba za prelaskom na model vođen inovacijama, izgrađen na domaćim tvrtkama, podržan koherentnom i proaktivnom industrijskom politikom.

Kratkoročno, vlade moraju nastojati pokrenuti druge pokretače rasta izvan izvoza. To znači poticanje domaće potrošnje, na primjer višim plaćama, i učinkovitije korištenje fiskalne politike za povećanje javnih ulaganja, posebno u projekte infrastrukture i zelene tranzicije, koji mogu pružiti i kratkoročne poticaje i dugoročnu otpornost.

Ova kriza možda je nastala daleko od Zapadnog Balkana, ali vlade Zapadnog Balkana nisu nemoćne – i one doista mogu učiniti mnogo da spriječe borbene slonove da im unište travu.

Foto: Pixabay