Promocija druge knjige autora Borivoje Simića, roman "Nafurani sin", održat će se 13.12. 2025. godine u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine sa početkom u 18 sati (pozivnica u prilogu na dnu teksta). 

Promotori su pisac Edin Krehić i pisac i kritičar Elvis Ljajić, a moderator će biti Hajdar Arifagić. 

 

O romanu: 

 

Roman Nafurani sin savremeni je psihološko-društveni roman koji istražuje složen odnos između oca i sina, moći i slabosti, privilegija i odgovornosti. Autor Borivoje Simić kroz ispovijest jednog mladog čovjeka, pripadnika povlaštenog sloja društva, postavlja pitanje: šta se dešava kada neko sve dobije, a ništa ne zasluži?
Radnja romana smještena je u savremenu Bosnu i Hercegovinu, u vrijeme nakon političkih i društvenih promjena. Glavni junak, sin uticajnog partijskog funkcionera, započinje svoj put kao čovjek kome je sve omogućeno – direktorsko mjesto, status, pa i zaštita od posljedica vlastitih grešaka. Međutim, sve se mijenja kada završi u zatvoru zbog privrednog kriminala. Zatvorska ćelija, svedena na nekoliko kubika zraka i tanki dušek, postaje prostor suočavanja sa sobom, prostor u kojem junak prvi put iskreno sagledava vlastiti život.
Kroz ispovjedni ton i retrospektivna sjećanja, Simić gradi lik čovjeka koji shvata da je bio zarobljenik očevih ambicija i vlastite slabosti. Sukob sa ocem zapravo je sukob sa samim sobom. Njegova „nafuranost“ simbol je nadmenosti i praznine jedne generacije koja je živjela od naslijeđenog ugleda, a ne od stvarnih sposobnosti. Snovi u kojima se hrvu otac i sin otkrivaju duboku psihološku borbu između ljubavi, zavisti i krivnje.
Jezik romana je jasan, jednostavan i realističan, ali prožet emocijama i unutrašnjim monolozima. Autor koristi novinarsku preciznost da bi opisao društvenu stvarnost, ali i poetski ton kad govori o unutrašnjim lomovima junaka. Upravo ta kombinacija čini roman uvjerljivim i snažnim.
Poruka djela je jasna: moć bez odgovornosti vodi u propast, a jedini put do slobode vodi kroz priznanje i pokajanje. Nafurani sin nije samo priča o jednom čovjeku, nego i o cijelom društvu koje se suočava s posljedicama svojih lažnih vrijednosti. To je roman o sazrijevanju, moralnom buđenju i mogućnosti da čovjek, čak i u zatvoru, pronađe istinsku slobodu – onu unutrašnju.

 

Iz recenzije Željka Ivankovića

 

„Nafurani sin“ je baš ono što i naslov kaže. Priča o nekome tko je, nijednom zaslugom, bio gore ili umislio sebi da je gore i da sve može, dok nije bolno tresnuo o pod stvarnosti. Stvarni ili fiktivni sukob otac – sin latentno je prisutan kao sukob dviju generacija, dvaju koncepta življenja i razumijevanja svijeta, i za njega izgleda ne postoji drugo rješenje nego trežnjenje u društvenoj izolaciji, kad se i gdje se sav svijet i sav život otvori za samorefleksiju. Ipak, i takvo što je pobjeda ili put k pobjedi, jer malo ih je koji su spremni za introspekciju, za promišljanje življenog i „osobno čistilište“. Jer svjedoci smo, kolikima ni zatvori nisu bili mjesto samospoznaje, mjesto zrenja i odluke za promjenu života, za novi početak. Kroz tu priču naš autor dubinski, kao odličan znalac suvremenog društva, našeg društva, koje temeljito razumijeva iz njegove gospodarske i političke strukture, razumije njegove društvene mehanizme, izgradio je lik koji zapravo postaje pričalac priče o ambijentu u kojemu je živio svoju „nafuranost“ i u kojemu se spotaknuo do društvenog dna, odakle mu je osmišljavati svoj svijet u njegovu novom početku, ovaj put bez „širokih očevih pleća“ koja sve pokrivaju. Bez zaštićenosti koja stvara razmažene sinove gurajući ih u svaku vrstu nedoraslosti i nepripremljenosti za ozbiljan i odgovoran život. Razlika između roditeljskih očekivanja i realizacije u stvarnosti, razlika je koja se naplaćuje u emocionalnom i intelektualnom lomu koji se teško liječi, a nerijetko završi u moralnom padu i ćorsokaku iz kojega nema puta natrag. Naš autor izabrao je ispričati priču koja ima spasonosni izlaz, koja je ljekovita, k tomu lako čitljiva, ali ne zbog toga i manje društveno kritična. K tomu je dobro psihološki diferencirana i utemeljeno društveno elaborirana, s nepretencioznim, pa ipak snažnim prodorima u samu bit društvene zbilje u kojoj se priča događa. I u tom smislu roman predstavlja novost u našoj novijoj književnoj produkcijii.

 

O autoru

 

Borivoje Simić rođen je u Varešu (BiH) 9. 9. 1963. godine. Na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu – Odsjek žurnalistika diplomirao je 1987. godine. Novinarsku karijeru započeo je sredinom 80-ih godina prošlog vijeka kao volonter u „Našim danima“, „Večernjim novinama“ i dnevnom listu „Oslobođenje“ u Sarajevu. U „Oslobođenju“ kao novinar radio je od 1987. do 2007. godine. Među ostalim, bio je novinar-reporter, redaktor, noćni urednik, šef DESK-a, kolumnista-komentator, urednik ekonomske rubrike. Proglašen je novinarom godine 2006. Tri godine proveo je u „Nezavisnim novinama“, Dopisništvu u Sarajevu. Prvog juna 2011. pokrenuo je internetski portal Indikator.ba, čiji je i danas vlasnik i urednik. Književnim pisanjem se bavi u posljednje dvije i po godine. Ima dvije objavljene knjige i više objavljenih priča u časopisima Život Sarajevo, Susreti Brčko, Srpska vila Bijeljina, Bobovac Vareš, Novi mostovi Rožaje, kao i na blogovima i portalima.

 

Bibliografija

 

- Kalafonijum (zbirka priča), AS Oglasi Izdavaštvo Zvornik, 2024.

- Nafurani sin (roman), Art Rabic Sarajevo, 2025.

Nagrade:

- Februar 2024. – prva nagrada na 13. međunarodnom konkursu časopisa Avlija iz Rožaja (Crna Gora) za najbolju neobjavljenu pjesmu i priču u regionu za 2023. godinu na bosanskom, srpskom, hrvatskom i crnogorskom jeziku za kratku priču “Neprodate novine”.

- Avgust 2024. – treća nagrada na konkursu 8. drinski književni susreti AS Oglas Izdavaštva Zvornik (BiH) u kategoriji rukopisa priča za zbirku priča “Kalafonijum”

- Januar 2025. - treća nagrada na 14. Međunarodnom konkursu časopisa “Avlija” iz Rožaja (Crna Gora) za najbolju neobjavljenu pjesmu i priču u regionu za 2024. godinu na bosanskom, srpskom, hrvatskom i crnogorskom jeziku 2024. godinu za kratku priču “Repeticije”

- Februar 2025.- druga nagrada na X književnom konkursu Musa Ćazim Ćatić Kulturnog

udruženja Musa Ćazim Ćatić sa sjedištem u Minhenu i Odžaku za najbolju priču u 2024. godini za priču “Alija”

- Juni 2025. - Nagrada ZATON 2025 na 6. konkursu Međunarodnog festivala kratke književne forme ZATON 2025. Bijelo Polje (Crna Gora) u kategoriji kratkih priča za priču “Divlji konji“

-Priča "U društvu omorika" uvrštena je među najbolje na konkursu ultrakratkih priča za 2025. Izdavačke kuće Alma Beograd i objavljena u knjizi „Komešanje, ožiljak (Najlepša ostvarenja sa XXIV konkursa za najkraću kratku priču)"

-Priča "Tišina u biblioteci" bila je u finalu izbora za najbolje priče na konkursu Skribnoauti Zagreb 2024.

- Priča Sunčanje ušla je u izbor najboljih priča na natječaju Perkatonic magazina Zagreb 2025. i kao takva objavljena je na sajtu ovog magazina

 

Radujemo se Vašem dolasku!