Kabinsko osoblje – stjuardi i stjuardi – prve su osobe koje putnik vidi kada uđe u avion. Za mnoge je ovo zanimanje simbol elegancije, putovanja i života bez granica. Međutim, iza prepoznatljivih uniformi i prijateljskih osmijeha krije se težak posao koji zahtijeva disciplinu, fizičku spremnost, emocionalnu stabilnost i sposobnost reagiranja u nepredvidivim okolnostima.
Koliko ovaj posao zapravo vrijedi? Odgovor ovisi o geografiji – razlike između Balkana, zapadne Europe i zemalja Perzijskog zaljeva nisu samo u nivou zarade, već i u načinu života koji prati ovo zanimanje.
Članovi kabinskog osoblja u Srbiji zarađuju između 800 i 1200 eura mjesečno, ovisno o zrakoplovnoj tvrtki, radnom stažu, broju radnih sati i sezoni.
Prema dostupnim podacima:
Air Serbia nudi osnovnu plaću od oko 95.000 dinara, dok s dodacima i dnevnicama plaća može doseći 150.000 dinara mjesečno.
Wizz Air u Beogradu plaća u prosjeku između 900 i 1200 eura, uz bonuse od prodaje tokom leta, dodatke za noćne smjene i dnevnice za operacije izvan baze.
U regiji su zarade slične: u Hrvatskoj i Mađarskoj kreću se između 1000 i 1400 eura, dok su u Bugarskoj nešto niže.
Iako plaće nisu visoke, mnogi ostaju na ovom poslu zbog ljubavi prema zrakoplovstvu, osjećaja pripadnosti posadi i privilegije da svaki dan počinju raditi – iznad oblaka.
S druge strane, radni ritam je izuzetno naporan. Smjene počinju u ranim jutarnjim satima, letovi traju i do 12 sati, a godišnje odmore je teško planirati, posebno tijekom ljetne sezone. Prednost domaćih tvrtki je što pružaju besplatnu obuku i certifikaciju, što u inozemstvu može koštati nekoliko tisuća eura.
Europa: Više novca, ali brži tempo
Na zapadu kontinenta, gdje su standardi viši, a tržište rada konkurentnije, kabinsko osoblje zarađuje znatno više – ali uz stroža pravila i sporiji tempo rada.
U Ryanairu je početna godišnja plaća oko 21.000 funti (27.000 USD), s neograničenim bonusima za hranu i piće u letu. Posada ima jasno definiran raspored – pet dana rada, tri dana odmora – što je rijetkost u zrakoplovstvu.
easyJet plaća između 1.500 i 2.200 funti mjesečno, dok ukupni prihod s bonusima može doseći i do 2.500 funti.
Kod tradicionalnih europskih prijevoznika poput Lufthanse, KLM-a ili British Airwaysa, zarada se kreće između 2.500 i 3.500 eura, s dodacima za interkontinentalne letove i noćenja izvan baze.
Međutim, visoki troškovi života u Londonu, Amsterdamu ili Frankfurtu gutaju značajan dio prihoda, pa mnogi članovi posade dijele stanove ili žive u predgrađu. Prednost su stabilni ugovori, sindikalna zaštita i propisani godišnji odmori – prema europskim pravilima, posade ne smiju letjeti više od 900 sati godišnje i imaju najmanje sedam slobodnih dana svaki mjesec.
Za razliku od regije, gdje se posao često doživljava kao privremeno zaposlenje, u zapadnoj Europi mnogi ostaju desetljećima, s mogućnošću napredovanja do instruktora, nadzornika ili voditelja letačke posade.
Najpoznatije svjetske aviokompanije iz zemalja Perzijskog zaljeva – Emirates, Qatar Airways, Etihad Airways i Gulf Air – godinama privlače kabinsko osoblje iz cijelog svijeta.
Razlog je jasan: plaće su tri puta veće nego u Europi, a troškovi života su u potpunosti pokriveni.
U Emiratesu je prosječna plaća između 2500 i 3500 dolara mjesečno, uz besplatan stan u Dubaiju, prijevoz, zdravstveno osiguranje i snižene cijene avionskih karata. Qatar Airways nudi sličan nivo zarade, ali sa strožim pravilima – čak i slobodni dani moraju se unaprijed odobriti.
Etihad Airways plaća oko 2800 dolara, dok Gulf Air nudi oko 2400 dolara mjesečno, uz plaćeni smještaj.
Kabinsko osoblje u zemljama Perzijskog zaljeva obično leti dugim, interkontinentalnim rutama, spava u hotelima diljem svijeta i ima veći broj sati leta mjesečno. Iako su zahtjevi strogi, mnogi ističu da su financijski uvjeti neusporedivi s bilo čime u Europi – pogotovo jer se plaće ne oporezuju, a troškove života (stan, prijevoz, režije, internet) u potpunosti pokriva poslodavac.
Tri životna modela „između neba i zemlje“
Razlike u plaćama i uvjetima rada jasno pokazuju tri potpuno različita životna modela za kabinsko osoblje:
Regija: zarada od 900 do 1200 eura, skromniji uvjeti i nedostatak beneficija, ali niži troškovi života.
Zapadna Europa: plaće između 2000 i 3500 eura, sa stabilnim ugovorima i sindikalnom zaštitom, ali i visokim troškovima života.
Zemlje Perzijskog zaljeva: najviša razina zarade – od 2500 do 3500 dolara, neoporezivi prihod i pokriveni troškovi života, ali sa strogim pravilima i iscrpljujućim radnim ciklusima.
Iza „glamura“ visokih plaća u Perzijskom zaljevu krije se druga strana posla – dugi letovi, kratki odmori i strog način života u zatvorenim kompleksima. Međutim, za mnoge je prilika da uštede više od polovice svojih godišnjih prihoda i putuju svijetom vrijedna svakog truda, izvještava Aero.rs.
Foto: Pixabay