Mario Holzner (wiiw)
Šest zemalja Zapadnog Balkana (ZB6) – Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija – i dalje pokazuju ekonomsku otpornost, što ih izdvaja unutar šire regije Srednje, Istočne i Jugoistočne Europe (CESEE). Dok globalni nepovoljni uvjeti i dalje postoje, gospodarstva ZB6 snalaze se u složenom krajoliku prilika i izazova, što zahtijeva veću pozornost investitora i kreatora politika.
Nadmašujući regionalne konkurente
Prvo, rast i izgledi ZB6 trenutno nadmašuju one mnogih njihovih regionalnih konkurenta. Ova otpornost djelomično proizlazi iz manje razvijene početne točke i nekoliko paradoksalnih prednosti.
Prvo, tu su manji proizvodni sektori podregije i niži stupanj integracije u globalne lance vrijednosti. U eri eskalirajućih carinskih ratova i geoekonomske fragmentacije, relativna izolacija ZB6 od složenih međunarodnih proizvodnih mreža pružila je tampon protiv vrste trgovinskih šokova koji su teže utjecali na visoko integrirana gospodarstva.
Drugo, demografski pad – često promatran isključivo kao ekonomski izazov – generira pozitivne učinke. Nedostatak radne snage potiče rast plaća i time stimulira domaću potrošnju čak i više nego u drugim dijelovima CESEE regije. Štoviše, mogao bi funkcionirati kao bič produktivnosti, čineći ulaganja u automatizaciju i robotizaciju profitabilnima. Ova dinamika preoblikuje ekonomski model podregije, pri čemu rastuće plaće potiču jaču unutarnju potražnju i potencijalno privlače ekonomske aktivnosti veće vrijednosti.
Treći paradoks koji ide u prilog nadmašnoj dinamici rasta WB6 jest činjenica da je podregija kasno usvojila model rasta CESEE regije potaknut izravnim stranim ulaganjima (FDI). Tijekom većeg dijela 1990-ih i 2000-ih, sukobi i politička fragmentacija podregije učinili su je neprivlačnom stranim ulagačima. Tek sada izgledi za pristupanje EU, kao i geopolitičke potrebe za nearshoreingom, privlače ulaganja.
WB6 prednjači u priljevu izravnih stranih ulaganja
WB6 se ističe u pogledu privlačnosti izravnih stranih ulaganja. Relativni priljevi izravnih stranih ulaganja u podregiju više su nego dvostruko veći od onih zabilježenih u zemljama Europske unije srednje i istočne Europe (EU-CEE), što naglašava kontinuiranu privlačnost podregije međunarodnim ulagačima. Neto priljevi izravnih stranih ulaganja u podregiju u posljednjim tromjesečjima iznosili su oko 5-6% BDP-a.
Međutim, ovaj pozitivan trend prikriva važnu promjenu: priljevi izravnih stranih ulaganja smanjuju se u cijeloj CESEE regiji od potpune ruske invazije na Ukrajinu u veljači 2022. Geopolitički šok uplašio je ulagače i učinio ih opreznijima u pogledu toga hoće li i gdje odlučiti ulagati u regiji. Brojke za 2025. godinu još su više pale, uključujući i u WB6.
Sektorski sastav izravnih stranih ulaganja: Dobro pozicionirani za buduće izazove
Vrijedi pobliže pogledati obećana greenfield ulaganja u podregiji WB6. Sektorski profil je posebno ohrabrujući. Najveća greenfield ulaganja koncentrirana su u softver i IT usluge, kao i u obnovljive izvore energije – sektorska mješavina dobro usklađena s izazovima i prilikama nadolazećih desetljeća.
Softver i IT usluge činili su 21% obećanih greenfield projekata u WB6 u 2024. godini, što je najveći udio među podregijama CESEE-a. Ulaganja u obnovljive izvore energije predstavljala su 14% projekata, ali su zauzela 46% obećanog kapitala, što odražava kapitalno intenzivnu prirodu ovih razvoja. Ova kombinacija stavlja zapadni Balkan u povoljan položaj i za digitalnu i za zelenu energetsku tranziciju, koje će zajedno snažno odrediti gospodarsku budućnost Europe.
Sjena 'Hladnog rata 2.0'
Unatoč tim prednostima, ukupna greenfield ulaganja opadaju u cijelom WB6, odražavajući širi trend potaknut globalnom neizvjesnošću. Broj greenfield projekata najavljenih na Zapadnom Balkanu pao je za 26% u 2024., dok je obećani kapital pao za 58% u odnosu na prethodnu godinu. Ovo pogoršanje odražava rastuću opreznost investitora u onome što neki analitičari nazivaju 'Hladnim ratom 2.0' - razdobljem intenziviranja konkurencije velikih sila i geoekonomske fragmentacije.
Tradicionalne zemlje investitorice, poput Njemačke i Austrije, značajno su smanjile svoju aktivnost greenfield ulaganja u podregiji. Ovo povlačenje postavlja pitanja o održivosti nedavnog uspjeha WB6 u privlačenju stranih izravnih ulaganja. Štoviše, brojke koje su već dostupne za 2025. također pokazuju trend pada.
Faktor ponovnog naoružavanja: Novi pokretač ulaganja
Unatoč ovoj neizvjesnosti, pojavljuje se nova ekonomska sila: europska utrka u ponovnom naoružavanju. Ovaj razvoj događaja mogao bi temeljno preoblikovati obrasce ulaganja u široj regiji, uključujući i WB6.
Njemačka industrijska proizvodnja oružja i streljiva sada premašuje vrhunce Hladnog rata s kraja 1980-ih za čak 100% - a taj se porast dogodio čak i prije nego što su veliki programi nabave u potpunosti započeli. Tvrtke poput Rheinmetall aktivno ulažu u nove proizvodne kapacitete u široj regiji, što signalizira potencijalni novi val ulaganja u industriju vezanu uz obranu.
Za zapadni Balkan ovaj trend predstavlja i prilike i političke izazove. Industrijska baza podregije, kvalificirana radna snaga i strateški položaj mogli bi privući ulaganja u proizvodnju vezanu uz obranu. Međutim, kreatori politika moraju pažljivo razmotriti kako uravnotežiti takve prilike sa širim ciljevima gospodarskog razvoja i dinamikom regionalne sigurnosti.
Zaključak
Zapadni Balkan nalazi se na raskrižju. Njegova ekonomska dinamika ostaje relativno snažna, fokus sektorskih ulaganja dobro je usklađen s budućim trendovima, a relativni rezultati izravnih stranih ulaganja čine WB6 liderom u široj regiji. Međutim, silazna putanja greenfield ulaganja i neizvjesnost „Hladnog rata 2.0“ zahtijevat će snažne političke odgovore.
Iako gospodarstvo ponovnog naoružavanja u nastajanju može ponuditi nove prilike, održivi rast u konačnici će ovisiti o produbljivanju integracije s EU i očuvanju atraktivnosti podregije za visokovrijedne izravne strane investicije u digitalne i zelene sektore, nudeći potencijal za skok naprijed. Osim toga, promicanje domaćih ulaganja i razvoj prepoznatljivih nacionalnih industrijskih politika mogli bi pomoći WB6 da se bolje suoči s izazovima koji su pred nama. Naredne godine testirat će može li podregija iskoristiti svoje trenutne paradoksalne prednosti dok se snalazi u sve složenijem geopolitičkom i ekonomskom krajoliku.
Na kraju, treba napomenuti da se sudbina procesa konvergencije podregije određuje prvenstveno u Berlinu. Njemačke vlade, koje su tradicionalno fiskalno konzervativne, desetljećima su vodile i njemačko i gospodarstvo eurozone merkantilističkim putem temeljenim na ograničavanju plaća, dok su zanemarivale javna ulaganja i time djelovale kao kočnica širem kontinentalnom rastu. Nedavne promjene u njemačkoj fiskalnoj politici, uključujući uvođenje posebnih fondova za obranu i infrastrukturu, mogle bi označiti prekretnicu za širu europsku dinamiku rasta, kao i za zemlje CESEE-a i WB6-a, koje obično rastu dvostruko brže od onih u zapadnoj Europi. Drugim riječima, snažniji rast u zapadnoj Europi također bi se pretvorio u veći rast u istočnoj Europi, a posebno na zapadnom Balkanu. Stoga bi pomak njemačke politike prema povećanoj javnoj potrošnji, za koju se očekuje da će potaknuti rast u cijeloj Europi, nešto od čega bi zapadni Balkan trebao imati najviše koristi.
Foto: Pixabay