Mehanizam EU za prilagodbu ugljika na granicama (CBAM) stupa na snagu u potpunosti od 1. siječnja 2026. Međutim, nedostatak pripreme vlada zapadnog Balkana povećava rizik od katastrofalne i nepravedne energetske tranzicije, otkriva novo izvještaj koji je objavila CEE Bankwatch Network.
Ipak, ako brzo djeluju i uvedu vlastite cijene ugljika za proizvodnju električne energije i topline, vlade bi mogle ublažiti utjecaj CBAM-a i prikupiti do 4,2 milijarde eura godišnje za financiranje održive energetske tranzicije i podršku regijama ovisnim o ugljenu.
U okviru CBAM-a, uvoznici određene robe iz EU, uključujući električnu energiju, izvan bloka, morat će platiti emisije ugljičnog dioksida povezane s proizvodnjom takve robe u zemlji izvoznici. To će uvoz u EU iz zemalja s visokom razinom korištenja ugljena, nafte i plina učiniti mnogo skupljim nego što je do sada bio.
Uvoznici električne energije iz EU-a sa Zapadnog Balkana – Italija, Hrvatska, Mađarska, Rumunjska, Bugarska i Grčka – morat će pronaći druge dobavljače ili se suočiti s visokim troškovima CBAM-a. Uvoz električne energije u EU vjerojatno će preko noći pasti, smanjujući prihode elektroprivreda na Zapadnom Balkanu.
Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Sjeverna Makedonija neće same plaćati naknade za CBAM, ali će biti pogođene padom prihoda od izvoza električne energije, kao i donekle Srbija. Kosovo nema granicu s EU-om, ali će i dalje osjetiti neke utjecaje. Albanski energetski sektor ovisan o hidroenergiji bit će pogođen samo ako zemlja nastavi s izgradnjom plinskih elektrana.
Do sada je EU pomogao u održavanju jako zagađujućih termoelektrana na ugljen na Zapadnom Balkanu. Oko 57 posto električne energije koju EU uvozi iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Srbije temelji se na ugljenu. CBAM je osmišljen kako bi se osiguralo da EU preuzme odgovornost za emisije ugljika iz takvog uvoza.
Prihod od CBAM-a ići će u budžet EU-a. Ako se izvoz električne energije nastavi na nedavnim razinama, godišnji prihod EU-a samo od toga mogao bi doseći gotovo 965 miliona eura.
Da su vlade zemalja Zapadnog Balkana ranije počele s pripremama za CBAM, umjesto da dopuste EU-u da ostvaruje prihod od izvoza električne energije, mogle su ostvariti prihod za vlastitu energetsku tranziciju uvođenjem nacionalnih sistema određivanja cijena ugljika. To je također moglo doprinijeti izuzeću njihovih elektroenergetskih sektora od CBAM-a, koji ima ugrađene uvjete koji to omogućuju ako zemlje značajno napreduju u primjeni energetskog i klimatskog zakonodavstva EU-a. Međutim, nijedna od zemalja nije blizu ispunjavanja tih uvjeta.
Ipak, uvođenjem domaćeg određivanja cijena ugljika, zemlje bi mogle ublažiti utjecaje CBAM-a i ostvariti značajne prihode za trošenje na pravednu i održivu energetsku tranziciju.
Ioana Ciuta, CEE Bankwatch Network – „Samo dva mjeseca do stupanja na snagu CBAM-a, još uvijek čujemo puste želje od vlada i komunalnih poduzeća koji se nadaju odgodama i izuzećima. Ali neće biti odgode i nijedna od zemalja nije ni blizu dobivanja izuzeća za elektroenergetski sektor dopuštenih Uredbom o CBAM-u.“ Moraju prestati sanjati i početi se pripremati.’
Pippa Gallop, CEE Bankwatch Network – ‘CBAM bi konačno mogao prisiliti vlade zapadnog Balkana da se pozabave slonom u sobi i počnu zatvarati svoje visoko zagađujuće i sve neekonomičnije termoelektrane na ugljen. Ali regije ovisne o ugljenu ne smiju zaostati – moraju planirati preuređenje. Vlade zapadnog Balkana još nisu izdvojile sredstva za to, kao ni EU. To se mora promijeniti.’
Foto: Pixabay