Samir Vildić, biznismen iz Kalesije, proveo je 17 godina u Turskoj i vratio se u BiH. Nakon školovanja i stipendija koje je imao tokom boravka u Turskoj otvorio je „Wildich Business Center“.
Vildić je u „Hayatovom podcastu“ govorio o školovanju u Turskoj i stečenom znanju koje je prenio u BiH.
- Otišao sam sa 13 godina u Tursku. Završio sam srednju školu, fakultet, dva magistarska i doktorski studij. Tačno je da sam dan prije odlaska u Tursku, te 2001. godine, čuvao ovce. Vratio sam se sa kravatom kao uspješan čovjek. Odnosi BiH i Turske tada nisu bili razvijeni kao danas. Tada nam je Turska bila daleko a danas imamo puno bolju saradnju. Hvala Bogu pa sam otišao tamo i stekao dobro iskustvo. Ono što sam najbolje ponio iz Turske je poduzetnička misao koju generalno turski narod posjeduje, ispričao je.
Vildić ističe da je turski narod poduzetan kazavši da u BiH privrednici nisu poduzetnici. Kazao je kako je Turska najbolji primjer od koga možemo učiti o poduzetništvu a njihova otvorenost je dodatan plus za nas.
- Ja sam otišao na školovanje preko jednog oglasa u Preporodu. Otišao sam kao dijete i plakao sam kada sam ušao u avion. Bio je to put koji je trajao devet mjeseci gdje se nismo vraćali u BiH zbog finansija ali i programa koji smo imali tada. Nas desetak koji smo otišli smo plakali ali u isto vrijeme smo skupljali hrabrost pa smo govorili da nam nije ništa. Turska je posebna kada dolazite iz Kalesije pa vas to nekako i prepadne ali se u isto vrijeme oslobodite i svih strahova koje imate. I tako sa 13 godina shvatite poentu života. Ja se danas bolje snalazim u Istanbulu nego u Kalesiji, kazao je Vildić.
Odluku o odlasku u Tursku su donijeli roditelji, kaže Vildić, dodajući da mu je cilj bio da ode od ovaca. Kaže kako su ga roditelji pustili jer su vjerovali u Rijaset Islamske zajednice ponavljajući kako odlazak u Tursku nije bila isključivo njegova odluka.
- Da sam mogao prizemljiti taj avion uradio bih to. To je bio put bez povratka gdje sam morao gurati samo naprijed. Vjerovatno ima tog malo stečenog poduzetništva ali i naslijeđenog jer mi se otac bavio trgovinom. U Turskoj sam na ulici učio o poduzetništvu. 2010. sam počeo raditi u Turskoj što mi je dalo profesionalnu dozu poduzetništva. U Turskoj sam radio na povezivanju BiH i Turske što i danas radim. Ne znam kako sam savladao turski. Profesori su morali izlaziti iz škole da nam pojašnjavaju stvari. Mi smo bili prvi koji smo odlazili na školovanje u Tursku gdje smo odmah krenuli u školu i morali smo progovoriti turski prvi mjesec po dolasku. Nijedna od tih stečenih diploma mi nije nikada trebala. Volim da čitam pa se mogu pohvaliti da imam u svojoj biblioteci 17.000 knjiga, kazao je Vildić.
Foto: Samir Vildić - Hayat