Parlament Federacije Bosne i Hercegovine usvojio je Zakon o fiskalizaciji transakcija na sjednicama Predstavničkog doma i Doma naroda, održanim između 19. i 23. januara ove godine. Zakonom, koji je objavljen u “Službenim novinama Federacije BiH”, uvodi se obavezno izdavanje računa i uspostavlja elektronski sistem za evidentiranje svih transakcija u realnom vremenu, s ciljem suzbijanja sive ekonomije i sprečavanja utaje poreza.
Istovremeno, zakon definiše tehnički okvir fiskalizacije, mehanizme nadzora i kaznene odredbe, te predstavlja važan korak ka modernizaciji poreznog sistema i povećanju transparentnosti poslovanja u Federaciji
Zakonom je propisano da su sva lica koja obavljaju djelatnosti i realiziraju transakcije obuhvaćene ovim propisom obveznici fiskalizacije, te su dužna putem Elektronskog sistema za evidentiranje transakcija (ESET) izvještavati Poreznu upravu Federacije BiH o izdatim računima.
Obveznici fiskalizacije uključuju pravna i fizička lica koja obavljaju poslovne aktivnosti na teritoriji Federacije BiH. To su, između ostalih, privredna društva, samostalni poduzetnici i organizacije sa sjedištem u Federaciji, kao i poslovne jedinice subjekata čije je sjedište izvan Federacije, ali posluju na njenoj teritoriji.
Obveznik izdavanja računa je svako lice koje realizira transakcije za koje je potrebna vjerodostojna isprava. U praksi, to znači da svaka prodaja robe, proizvoda ili pružanje usluga koje podliježu fiskalizaciji mora biti dokumentovana izdavanjem računa.
Obveznici fiskalizacije dužni su provoditi procedure fiskalizacije za širok spektar transakcija unutar privredne djelatnosti. To uključuje prodaju robe i usluga, prijenos imovine i imovinskih prava (uključujući autorska prava, licence i patente), kao i transakcije izvršene putem samouslužnih automata.
Fiskalizaciji podliježu i usluge izvršene u svoje ime, a za račun drugog lica, razmjena dobara i usluga, davanje poklona ili nagrada, te korištenje imovine ili usluga u vanposlovne svrhe, u skladu sa propisima o porezu na dodanu vrijednost.
Međutim, prodaja lične imovine fizičkih lica koja nije dio redovne djelatnosti ili poslovanja ne podliježe fiskalizaciji.
Ovim zakonom predviđeni su i određeni izuzeci.
Među njima su subjekti javne uprave i odbrane, obavezno socijalno osiguranje, vanteritorijalne organizacije i organi, vjerske organizacije, te zdravstvena i socijalna zaštita ako se ne naplaćuju usluge klijentima.
Poseban izuzetak važi za subjekte koji djeluju po posebnim zakonima, poput Centralne banke BiH, Komisije i Registra za vrijednosne papire, Sarajevske berze i drugih berzi, Razvojne banke i određenih banaka, društava za osiguranje i reosiguranje, javnih preduzeća za autoceste, društava u većinskom vlasništvu Federacije koja proizvode električnu energiju, te poštanskih operatora.
Ovi subjekti su izuzeti samo za transakcije uređene zakonima koji regulišu njihovu djelatnost.
Pored njih, samostalni poduzetnici registrovani kao obrtnici za tradicionalne i stare zanate također nisu dužni izvještavati o izdatim računima, a u slučaju izmjena propisa primjenjivat će se novi, ažurirani popisi djelatnosti.
Ukoliko lica koja su inače izuzeta obavljaju djelatnosti izvan definisanih izuzetaka, svaka takva transakcija mora se evidentirati putem ESET-a.
Advokati i advokatske kancelarije nisu obavezni fiskalizirati transakcije koje nastaju isključivo iz pružanja pravnog zastupanja pred sudovima i drugim nadležnim organima, u skladu sa zakonom o advokaturi u Federaciji BiH.
Međutim, obaveza fiskalizacije primjenjuje se na sve ostale usluge advokata, uključujući davanje pravnih savjeta i mišljenja, sastavljanje tužbi, prijedloga i drugih podnesaka, izradu ugovora, testamenata i drugih isprava, te sve druge konsultantske i pravne usluge koje nisu direktno povezane sa zastupanjem pred sudovima i nadležnim organima.
Za ove usluge, kada je ugovorena naknada i utvrđeno dospijeće plaćanja prema propisima koji uređuju advokatsku djelatnost, moment fiskalizacije transakcije računa se od datuma dospijeća ugovorene naknade za cijeli izvršeni posao.
U određenim slučajevima, prije samog izdavanja računa mogu se koristiti i drugi prateći dokumenti, poput otpremnice ili narudžbenice, ali uz jasno propisana pravila.
Otpremnica se može izdati prilikom isporuke robe, kada je za njen prijevoz s jednog mjesta na drugo neophodna vjerodostojna isprava. Otpremnica se izdaje prije računa i služi kao dokument koji prati robu tokom transporta.
Ukoliko je otpremnica prethodno izdata, račun mora sadržavati jasnu naznaku da je izdat na osnovu te otpremnice, uz obavezno navođenje njenog broja i datuma, čime se osigurava potpuna sljedivost transakcije.
U djelatnostima hotelijerstva i ugostiteljstva dopušteno je izdavanje narudžbenice kao dokaza o naručenim uslugama gostiju.
Narudžbenica se izdaje prije računa, a u slučaju da je prethodno izdata, račun mora jasno naznačiti da je izdat na osnovu narudžbenice, uključujući njen broj i datum. Na ovaj način zakon prepoznaje specifičnosti ovih djelatnosti i omogućava uredno dokumentovanje usluga prije konačne naplate.
Zakonom su također definisani teški i lakši prekršaji u vezi sa fiskalizacijom, kao i odgovornosti klijenata.
Teški prekršaji podrazumijevaju nepoštivanje ključnih obaveza fiskalizacije, uključujući neizdavanje računa, otpremnica ili narudžbenica, nepravilno izdavanje e-faktura ili fiskalnih računa, nepostupanje prema fiskalnim uređajima, nepravilnu upotrebu ESET-a, neusklađivanje podataka, nepoštivanje odredbi o oglašavanju i korištenju off-line moda, te izdavanje korektivnih računa suprotno zakonu.
Pravna lica za ove prekršaje kažnjavaju se novčanom kaznom od 8.000 do 30.000 KM, dok odgovorna lica u pravnom licu plaćaju 3.000 do 10.000 KM, a fizička lica od 3.000 do 8.000 KM. Ukoliko se isti prekršaj ponovi u roku od jedne godine, kazna se povećava za 50%.
Lakši prekršaji uključuju nepravilnosti u sadržaju e-fakture ili fiskalnog računa, nepoštivanje odredbi o registraciji mjesta poslovanja, ESET-a, operatera ili drugih informacionih sistema, te nevođenje knjige prodaje i nabavke.
U skladu sa takvim prekršajem, pravna lica kažnjavaju se novčano od 5.000 do 18.000 KM, odgovorna lica od 5.000 do 15.000 KM, a fizička lica od 3.000 do 8.000 KM. Kao i za teži prekršaj, ponavljanje lakšeg u roku od godinu dana također povećava kaznu za 50%.
Pored njih, utvrđene su i obaveze klijenata. Fizička lica su dužna preuzeti i čuvati račun u radijusu od 20 metara, te ga na zahtjev pokazati ovlaštenom licu nadzornog organa. Klijenti koji postupe suprotno ovoj obavezi, kažnjavaju se novčanom kaznom od 100 do 500 KM.
Ovim odredbama zakon jasno definiše odgovornost svih učesnika u transakcijama, od obveznika fiskalizacije do njihovih klijenata, čime se osigurava striktno poštivanje fiskalnih pravila.
Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenim novinama Federacije BiH“.
Njegova primjena počinje nakon što se donesu svi potrebni podzakonski akti i uspostave tehnički i administrativni kapaciteti potrebni za primjenu zakona, ali najkasnije u roku od 18 mjeseci od mjeseca kada je zakon stupio na snagu.
Kada je riječ o prijelaznom periodu za korištenje starih fiskalnih sistema, Zakon je ostavio rokove od nekoliko godina, kako bi se firme mogle prilagoditi. Firme koje posluju s krajnjim kupcima (B2C) moraju se uskladiti u roku od dvije godine, dok firme koje posluju s drugim firmama (B2B) i državom (B2G) imaju tri godine, izvještavaju N1/Forbes.
Foto: Pixabay