Gost 48. Književnog kornera bio je novinar i pisac Borivoje Simić.
Borivoje Simić rođen je u Varešu 1963. godine. Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu – Odsjek žurnalistika 1987. godine. Novinarsku karijeru započeo je sredinom 80-ih godina prošlog vijeka kao volonter u Našim danima, Večernjim novinama i dnevnom listu Oslobođenje u Sarajevu. U Oslobođenju je kao novinar radio od 1987. do 2007. godine. Među ostalim, bio je novinar-reporter, redaktor, noćni urednik, šef DESK-a, kolumnista-komentator, urednik ekonomske rubrike. Proglašen je novinarom godine 2006.
Tri godine proveo je u Nezavisnim novinama, Dopisništvu u Sarajevu. Godine 2011. pokrenuo je internetski portal Indikator.ba, čiji je i danas vlasnik i urednik. Književnim pisanjem se bavi u posljednje dvije godine. Ima više objavljenih priča u književnim časopisima Život Sarajevo, Susreti Brčko, Srpska vila Bijeljina…
Dugogodišnji novinar Oslobođenja, član ratne redakcije ovog lista cijelo vrijeme trajanja rata, Simić piše fragmente vlastitog ratnog iskustva. U Kalafonijumu, objavljenom krajem 2024., Borivoje Simić je stvorio knjigu u kojoj se rat ne završava potpisom mira, već povratkom glasa. Njegova proza pokazuje da se tišina ne rađa iz zaborava, već iz pokušaja da se svaka bol pretvori u ton — čist, ljudski, prepoznatljiv. Kalafonijum je, u tom smislu, metafora umjetnosti same: ona ne briše rane, ali im daje oblik. Ne vraća prošlost, ali joj daje smisao. I to je ono što ovu zbirku čini vrijednom — ne samo književno, već i ljudski. Naslov zbirke — Kalafonijum — već u sebi nosi ključnu metaforu djela: to je smola kojom se premazuje gudalo gudačkih instrumenata da bi žica proizvela čist ton, bez škripanja. Taj simbol postaje metafora čovjeka koji, nakon ratnog „škripa“ i buke, pokušava pronaći mir, sklad i ton vlastitog života.
U oktobru 2025. objavio je drugu knjigu, roman "Nafurani sin".
Roman Nafurani sin savremeni je psihološko-društveni roman koji istražuje složen odnos između oca i sina, moći i slabosti, privilegija i odgovornosti. Autor kroz ispovijest jednog mladog čovjeka, pripadnika povlaštenog sloja društva, postavlja pitanje: šta se dešava kada neko sve dobije, a ništa ne zasluži? Radnja romana smještena je u savremenu Bosnu i Hercegovinu, u vrijeme nakon političkih i društvenih promjena. Glavni junak, sin uticajnog partijskog funkcionera, započinje svoj put kao čovjek kome je sve omogućeno – direktorsko mjesto, status, pa i zaštita od posljedica vlastitih grešaka. Međutim, sve se mijenja kada završi u zatvoru zbog privrednog kriminala. Zatvorska ćelija, svedena na nekoliko kubika zraka i tanki dušek, postaje prostor suočavanja sa sobom, prostor u kojem junak prvi put iskreno sagledava vlastiti život.
Kroz ispovjedni ton i retrospektivna sjećanja, Simić gradi lik čovjeka koji shvata da je bio zarobljenik očevih ambicija i vlastite slabosti. Sukob sa ocem zapravo je sukob sa samim sobom. Njegova „nafuranost“ simbol je nadmenosti i praznine jedne generacije koja je živjela od naslijeđenog ugleda, a ne od stvarnih sposobnosti. Snovi u kojima se hrvu otac i sin otkrivaju duboku psihološku borbu između ljubavi, zavisti i krivnje.
Poruka djela je jasna: moć bez odgovornosti vodi u propast, a jedini put do slobode vodi kroz priznanje i pokajanje. Nafurani sin nije samo priča o jednom čovjeku, nego i o cijelom društvu koje se suočava s posljedicama svojih lažnih vrijednosti. To je roman o sazrijevanju, moralnom buđenju i mogućnosti da čovjek, čak i u zatvoru, pronađe istinsku slobodu – onu unutrašnju.
Domaćin razgovora je Elvis Ljajić.
Dizajn plakata: Vildana Bratić.