Evropska unija ima veliki strateški interes u Bosni i Hercegovini zbog velikih nalazišta minerala i metala koji bi joj pomogli u njenoj ‘zelenoj’ tranziciji, a međunarodne kompanije iskorištavaju kompleksnu državnu strukturu kako bi crpile te materijale ali i time štetile lokalnom stanovništvu i okolišu, navodi se u tekstu koji potpisuje Sead Husić. On navodi da je projekat iskopavanja litija u Republici Srpskoj došao “kao naručen” obzirom na finansijske poteškoće u kojima se nalazi entitet, ali da, obzirom na neriješeno pitanje državne imovine, ove kompanije djeluju na “pravno nesigurnom terenu”.
Husić započinje tekst za Le Monde diplomatique s razgovorom koji je obavio s Adrijanom Pekić iz udruženja “Čuvari Majevice”. On opisuje “idilični” pejzaž za koji Pekić strahuje da bi mogao nestati. Naime, nakon što su izvršena geološka istraživanja, utvrđeno je da se tu nalaze dragocjeni minerali i metali.
U jesen 2022. godine saznalo se da je švicarska kompanija Arcore AG otkrila prilikom tajnih probnih bušenja na planini Majevici veliko nalazište litija, kao i magnezija, kalija i bora.
Majevica planinsko područje čiji najviši vrh doseže 916 metara, pretežno je obraslo listopadnim drvećem i dom je brojnim vrstama životinja.
Le Monde Dimplomatique objašnjava da minerali s tog područja spadaju u strateški važne resurse za koje Evropska unija želi da smanji svoju zavisnost od trećih zemalja, posebno od Kine koja raspolaže najvećim svjetskim nalazištima rijetkih zemnih metala i najveći je izvoznik litija, koji se do sada uglavnom iskopavao iz slanih jezera Latinske Amerike. Kao globalni predvodnik, EU želi do 2050. godine preći sa fosilnih goriva na obnovljive izvore energije. Međutim, za izgradnju električnih vozila, punionica, vjetroelektrana i fotonaponskih sistema još uvijek su potrebne sirovine poput olova, bora, bakra, kobalta, nikla, cinka i litija.
U tom procesu želi sudjelovati Arcore AG koji ima velike planove. U saopćenju za medije iz novembra 2023. godine, ova firma je najavila strateško partnerstvo s kanadsko-njemačkom tvrtkom “Rock Tech Lithium”, koja je specijalizirana za proizvodnju litijeva hidroksida i gradi postrojenje za konvertovanje u brandenburškom Gubenu. U ovoj rafineriji, litij firme Arcore pretvaraće se u litijev hidroksid, koji je potreban za proizvodnju automobilskih baterija. Ovo se smatra jednim od ključnih projekata njemačke energetske i prometne tranzicije. Za izgradnju tvornice u Brandenburgu, Rock Tech Lithium je zatražio 200 miliona eura iz saveznih i pokrajinskih budzeta. Međutim, o tome još nije donesena odluka, piše Husić. Dodaje da je navodno koncern Mercedes-Benz spreman kupiti kalijev hidroksid iz planirane rafinerije Rock Tech Lithiuma i godišnje proizvoditi do 150.000 automobilskih baterija. To je posao vrijedan dvije milijarde dolara koji i te kako privlači pažnju industrije.
Rock Tech Lithium se na svojoj internetskoj stranici predstavlja kao čista tehnološka tvrtka koja bi sirovine uglavnom dobavljala iz rudnika u Kanadi. Međutim, pokazalo se da bi moglo proći još nekoliko godina prije nego što litij doista stigne iz inostranstva u Guben. “Zbog toga se pojavila Arcore AG i ponudila da dragocjeni materijal dovede iz bliže okoline. Sve to treba, naravno, provesti prema najstrožim standardima, transparentno, održivo, ekološki i socijalno odgovorno – i to duž cijelog lanca proizvodnje, uključujući i u mjestu Lopare”, navodi Husić. Međutim, Pekić smatra da “to nije vrijedno ni papira na kojem je napisano”. Ona navodi da ne postoji nikakva transparentnost, te da je stanovništvo tek nedavno iz medija saznalo da su provedena probna bušenja. Također tvrdi da se ne poštuju zakoni. “Ovdje se računa samo profit nekoliko pojedinaca“, rekla je ona.
Husić navodi da je kontaktirao Mathiasa Schmida, predsjednika upravnog odbora Arcore AG, no da on nije bio voljan dati intervju te da je na pitanja odgovarao samo putem e-maila. Schmid je naveo da je u BiH moguće provoditi ekološki i socijalno prihvatljivu rudarsku djelatnost i da se cijeli projekt provodi prema propisima i zakonima lokalnih vlasti i države Bosne i Hercegovine. “Na upit kako će to ići u jednoj od najkorumpiranijih zemalja u Europi pod režimom koji je na američkoj listi sankcija, Schmid nije odgovorio”, piše Husić.
Upitao je i Radu Savića, gradonačelnik Lopara, na čijoj općini se nalazi planina Majevica, da li je izdata dozvola za Arcore Ulaganja, podružnicu Arcore AG sa sjedištem u Banja Luci, za istražne bušotine u njegovoj općini. “Nikada! Nikada mi nisu podneseni zahtjevi. Nikada nas ta firma nije na bilo koji način uključila u svoje planove“, odgovorio je on ljutito. Savić je objasnio da se odluke donose se na drugom mjestu. “Jedan čovjek se za sve pita u RS”
“U Republici Srpskoj, posebno jedan čovjek sve diktira: Predsjednik RS-a Milorad Dodik”, piše Husić, navodeći da on vlada ovim dijelom BiH već 18 godina.
Dalje navodi da je Njemačka zbog Dodikove politike prošle godine zaustavila četiri infrastrukturna projekta u RS u vrijednosti od 105 miliona eura, te da su Sjedinjene Američke Države već prije nekoliko godina uvele sankcije njemu i njegovim najbližim suradnicima. Prošlog marta je Washington još jednom pooštrio taj pristup: Ured za kontrolu imovine stranaca (OFAC) stavio je Dodika i njegove sljedbenike na popis sankcionisanih osoba, što je rezultiralo zatvaranjem svih njihovih privatnih i poslovnih računa u Bosni i Hercegovini.
“Posao s litijem u Loparama dolazi kao naručen, jer bi RS svaka investicija bila od koristi. A upravo ovaj projekt obećava milionske dobitke”, piše Husić.
On dalje navodi da je Petar Đokić, Dodikov ministar industrije, rudarstva i energije i njegov dugogodišnji suradnik, “također bio umiješan u brojne korupcijske afere”.
Naime, 2007. godine je Đokić je osuđen na tri mjeseca zatvora zbog prevare Telekoma RS-a. Husić također navodi da su ga 2020. godine tužitelji pokušali dovesti pred lice pravde zbog brojnih povreda propisa o zaštiti okoliša. Husić navodi: “U periodu od šest godina, on je dopustio izgradnju malih hidroelektrana ne uzimajući u obzir zakonske odredbe. Rezultat su uništena korita rijeka, posječene šumske površine i smanjenje lokalne vodoopskrbe”.
“I to su, valja napomenuti, predstavnici zemlje u kojoj bi se projekt u Loparama trebao ostvariti prema pravnim propisima Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, kako je to rekao predsjednik uprave Arcorea Mathias Schmid”, ističe Husić.
Prema procjenama Arcorea, u planiranom rudarskom području na planini Majevici, na površini od oko 25 kvadratnih kilometara, nalazi se 1,5 miliona tona litijevog karbonata, 14 miliona tona borne kiseline, 35 miliona tona kalija i 94 miliona tona magnezijevog sulfata. Mineralni nalazi trebali bi se prema planovima Arcorea eksploatisati površinskim kopanjem tokom 50 godina. Kada su stanovnici Lopara u septembru 2023. saznali za te planove, nakon nekoliko sedmica se organizovao lokalni otpor kojem se pridružilo oko 13.000 stanovnika. Na sastanku građana krajem februara lokalni političari obećali su da se ovdje neće otvarati rudnik litija. Zajedno s općinom Čelić, udaljenom 20 kilometara na jugoistočnoj strani Majevice u entitetu Federaciji Bosne i Hercegovine, građani su sastavili peticiju protiv rudarskog projekta i predali je Narodnoj Skupštini RS-a. Dodik je komentarisao taj otpor, navodeći da bi projekat predstavljao veliku priliku za cijelu regiju, te da bi se stvorila radna mjesta i da neće predstavljati nikakvu opasnost za okoliš. “Pa ako to kaže Dodik, onda mora da je tako“, rekao je sarkastičnim tonom Admir Hrustanović, gradonačelnik Čelića.
“Ljudi ovdje zaista strahuju za svoju egzistenciju. Boje se da će se toksične tvari iz rudnika litija preko rijeke Gnjice, koja se provlači kroz planinu Majevicu, ispustiti u rijeku Šibošnicu i time ugroziti vodoopskrbu naše zajednice. Sva naša poljoprivredna zemljišta bi bila ugrožena“, rekao je on.
Husić piše da nije čudo što su ljudi uznemireni, te da mediji već mjesecima izvještavaju o masovnom uništavanju okoliša zbog rudnika u malom gradu Varešu, u entitetu FBiH. Ovdje je britanska korporacija Adriatic Metals osigurala prava na iskopavanje i traži srebro, zlato, olovo, cink, bakar i antimonske rude. Procjenjuje se da se tamo nalazi 22,5 miliona tona metala, u kojima EU također ima strateški interes. Dalje navodi da se stanovnici područja žale na previsoku koncentraciju teških metala u vodi za piće i masovno uništavanje okoliša zbog sječe šuma. “To ne želimo imati ovdje“, kaže Hrustanović i vjeruje da će se stanovnici sigurno pobuniti, iako dobro znaju koliko su moćni njihovi protivnici. “Ako treba, blokirat ćemo transportne puteve za litij kroz našu općinu“, rekao je on.
Hrustanović je naveo da za cijelu regiju Majevice postoje sasvim drugi planovi. Husić objašnjava da dvije pretežno srpske i tri pretežno bošnjačke općine, koje su se nekada međusobno sukobljavale, već četiri godine zajedno rade na projektu “Via Majevica”. Plan je da područje bude potpuno deminirano kako bi se otvorilo za turizam. Planiraju se biciklističke i pješačke staze. Projekt također podržava Njemački savezni parlament s devet miliona eura.
“S jedne strane, dakle, dobivamo podršku od država EU-a da sačuvamo netaknutu okolinu, s druge strane, EU ima interes da istovremeno na istom mjestu obavlja rudarske poslove. To se ipak proturječi“, kaže Hrustanović.
Husić navodi da u današnjoj Bosni i Hercegovini to, međutim, nije jedini paradoks, te da “kompleksna struktura poslijeratnog perioda u ovoj maloj državi s gotovo 3,4 miliona stanovnika obiluje paradoksima”. “Za kompaniju poput Arcorea, međutim, to je zapravo od koristi”, ističe on.
Zatim objašnjava strukturu BiH koja je uspostavljena Dejtonskim mirovnim sporazumom, a po kojoj entieti imaju visok stepen autonomije. Kako bi se osiguralo da se obje strane pridržavaju mirovnog sporazuma, stvorena je pozicija Visokog predstavnika koji ima široka ovlaštenja, te može donositi zakone i propise kojih su se svi obavezni pridržavati.
Od augusta 2021. tu dužnost obnaša političar CSU-a Christian Schmidt. Ovaj njemački državljanin ima veliku odgovornost i, kako navodi Husić, “igra ključnu ulogu kada je u pitanju dodjela prava na eksploataciju rudnih resursa”. “Od kraja rata u BiH, traje spor oko toga kome pripada zemljište u državi, entitetima ili cjelokupnoj državi? Kao nasljednica socijalističke jugoslavenske republike Bosne i Hercegovine, država koja je priznata 1992. godine je vlasnik zemljišta. Međutim, Dejtonski sporazum ne regulira eksplicitno koji državni nivoi mogu raspolagati zemljištem na koji način”, navodi Husić, te dodaje da posebno entitet RS insistira da je zemljište na toj teritoriji vlasništvo tog entiteta.
On objašnjava da je 2005. godine bivši visoki predstavnik Paddy Ashdown izdao privremenu zabranu direktnog ili indirektnog raspolaganja državnim vlasništvom, dok se ne postigne konačni dogovor, što je odluka koju Dodik i dalje ignoriše, te ponavlja prijetnje secesijom ako bi se pitanje vlasništva nad zemljištem rješilo na način koji mu ne odgovara. “Dakle, strane kompanije djeluju na pravno nesigurnom terenu”, piše on, navodeći da je zbog toga vlada Federacije BiH u novembru 2023. godine uputila zahtjev za pravo vlasništva Visokom predstavniku, jer su planirali dodijeliti rudarsku koncesiju Adriatic Metalsu u Varešu.
Husić smatra da je Schmidt imao “veoma kontroverznu” interpretaciju odluke svog prethodnika Ashdowna. Prema mišljenju Visokog predstavnika, ako vlada privremeno dodjeljuje korištenje zemljišta i imovine nekom preduzeću, pitanje vlasništva se ne dotiče. “Time bi i Arcore u RS bila pravno zaštićena. Jer ono što je u Federaciji zakonito, u Republici Srpskoj može biti prihvatljivo”, piše Husić.
“Zanimljiv detalj je da je CDU-ov zastupnik u Bundestagu i advokat Peter Beyer postao član odbora Arcorea u aprilu 2023. godine. Beyer se godinama bavi političkim prilikama na Zapadnom Balkanu i član je Upravnog odbora Njemačkog Atlantskog društva, čiji je predsjednik Christian Schmidt. Dakle, poznaju se”, ističe on.
“Politički, angažman gospodina Beyera ostavlja gorak ukus, kada njegov prijatelj Christian Schmidt u isto vrijeme igra ključnu ulogu u pravnim okvirima rudarskih projekata“, komentarisao je stručnjak Bodo Weber iz Demokratskog političkog vijeća (Democratization Policy Council).
Kompletan tekst na linku: https://n1info.ba/vijesti/mali-grad-u-bih-placa-cijenu-energetske-tranzicije-evrope-unije/
Foto: Lokacija istraživanja litija u Loparama