Europska unija bi trebala preispitati model integracije Zapadnog Balkana, omogućiti zemljama regije pristup zajedničkom europskom tržištu umjesto insistiranja na regionalnoj povezanosti te povećati financijsku potporu, tj. približiti je razini pomoći koju države članice EU primaju od regije.
To su neke od preporuka iz publikacije "Strukturne promjene na Zapadnom Balkanu" Aspen instituta Njemačka. Autori studije upozoravaju da se regija nalazi u fazi duboke ekonomske, digitalne i energetske transformacije, ali napredak je neujednačen i često nedovoljan.
Najveća kritika u studiji rezervirana je za tzv. Plan rasta EU. Plan rasta značajno precjenjuje ekonomski potencijal regionalne integracije, navodi se u publikaciji Aspen instituta.
„Često ponavljane tvrdnje – uključujući i tvrdnje predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen – o mogućem rastu BDP-a od 10% na cijelom zapadnom Balkanu kao rezultatu regionalne integracije temelje se na pogrešnom tumačenju istraživanja Svjetske banke, koje zapravo ukazuje na mnogo manje i neravnomjerne koristi, zaključuje se u analizi.
Naprotiv, odvojene analize Svjetske banke pokazuju da bi dublja integracija s jedinstvenim tržištem EU donijela znatno veće koristi. To potvrđuje da regionalno tržište zapadnog Balkana, iako korisno, ostaje „drugi najbolji“ izbor, posebno za proizvode s ograničenom konkurentnošću na tržištima EU ili međunarodnim tržištima. Ova neusklađenost između ambicije i stvarnosti potkopava kredibilitet Zajedničkog regionalnog tržišta kao izvora motivacije na zapadnom Balkanu.
Iskustvo zemalja srednje i istočne Europe dodatno potvrđuje ovo: u njima je regionalna ekonomska integracija dobila zamah tek nakon pristupanja EU. To potvrđuje da je sudjelovanje na jedinstvenom tržištu, a ne pretpristupni regionalizam, pravi motor integracije. Ne priznajući u potpunosti ove činjenice, Plan rasta riskira miješanje posredničkih alata sa strateškim ciljevima i precjenjivanje sposobnosti regionalnog jedinstvenog tržišta da ostvari trajne rezultate.
Štoviše, u usporedbi s opsegom potpore koju EU pruža svojim članicama, ovaj mehanizam čini se vrlo skromnim. Čak i kada se kombiniraju bespovratna sredstva iz Ekonomskog i investicijskog plana i Plana rasta, Zapadni Balkan će u razdoblju 2021. – 2027. dobiti do 11 milijardi eura – znatno manje od susjednih država članica EU. Po glavi stanovnika, građani jugoistočnih država članica EU primaju šest do devet puta više sredstava od onih na Zapadnom Balkanu. Ova neravnoteža potkopava kredibilitet Plana kao instrumenta za konvergenciju i postavlja pitanja o spremnosti EU da osigura dovoljno resursa za istinsku strukturnu transformaciju.
Albanija i Crna Gora smatraju se predvodnicima u pristupanju Europskoj uniji – Albanija je otvorila sve klastere, a Crna Gora sva poglavlja. Sjeverna Makedonija otvorila je pregovore o članstvu i nastavlja se usklađivati s europskim standardima, ali bilateralni sporovi i politička nestabilnost usporavaju proces. Bosni i Hercegovini dodijeljen je status kandidata, ali se suočava s dubokom političkom fragmentacijom, dok Srbija pregovara od 2014., ali napredak je ograničen.
Makedonija ima najveći udio izvoza u regiji – 72,8% bruto domaćeg proizvoda u 2022., u odnosu na 43,2% u 2013. Međutim, struktura izvoza ograničena je na hemikalije, metale i strojeve. Iako su strana ulaganja relativno visoka kao postotak BDP-a, njihov apsolutni volumen je malen, a slab institucionalni okvir smanjuje dugoročni učinak. U usporedbi s tim, Crna Gora ima udio izvoza od 51,5%, Bosna i Hercegovina 48,3%, a Albanija 37,2%.
Foto: Arhiv