Uz dobrodošlicu i podršku institucija vlasti, nizozemski poduzetnik Dennis Dietrich Cornelissen otvorio je 2011. tvornicu u Bosni i Hercegovini, obećavajući nove investicije i zapošljavanja. Sedam godina poslije, ugašena je proizvodnja u tvornici u Petrovu, gradiću na sjeveru zemlje, a investitor se povukao ostavljajući iza sebe milionski porezni dug državi.
Godinama nakon zatvaranja, tvornica kreveta "Napco Beds factory" duguje BiH oko 1,12 miliona maraka (oko 575.000 eura) za porez na dodanu vrijednost (PDV). Ona je jedna od više od 1.340 kompanija koje se nalaze na listi dužnika Uprave za indirektno oporezivanje BiH, a od kojih ova institucija potražuje oko 317 miliona maraka (oko 162 miliona eura) za neplaćeni PDV i akcize.
Pored domaćih javnih i privatnih kompanija, koje godinama prednjače na listi dužnika, među firmama se nalaze i one u djelomičnom ili većinskom stranom vlasništvu, prema podacima iz poslovnih registara.
Registri bh. poduzeća pokazuju da je većina ovih firmi zatvorena, a njihovi računi blokirani.
Uprava za indirektno oporezivanje BiH, koja je nadležna za naplatu duga, nije objavila okolnosti pod kojima je došlo do nagomilavanja duga i zašto su izostale ranije mjere.
Tvornica kreveta u Petrovu zapošljavala je oko 400 radnika te je izvozila u nekoliko evropskih zemalja. Zatvorena je 2018. godine nakon što je vlasnik, u istoimenoj kompaniji u Nizozemskoj, proglasio bankrot, a u nizozemskim poslovnim registrima navedeno je da je u likvidaciji.
RSE nije uspio stupiti u kontakt s vlasnikom za razgovor o dugu koji je ostavio BiH. Na jedini broj telefona, koji je dostupan u registru kompanija u BiH, javio se muškarac koji je, tražeći da ostane anoniman, kazao da je do vlasnika nemoguće doći.
Agencija za promociju stranih investicija BiH (FIPA) proglasila je ovu tvornicu najznačajnijim stranim investitorom za 2013., u kategoriji "Otvaranje novih radnih mjesta". Iz te Agencije nisu odgovorili na upit RSE za razgovor o dugovima koje BIH ostavljaju strani investitori. Nije bilo odgovora ni iz Općine Petrovo, koja je prije desetak godina podržala otvaranje tvornice kreveta u tom gradiću.
Djelatnost kompanije Bioil doo Doboj koju su osnovali turski investitori je bila proizvodnja nerafiniranog ulja. Vrijednost investicije trebala je iznositi 10 miliona konvertibilnih maraka (50 miliona eura).
Turski investitor otišao iz Doboja, ostavio dugove i otrovnu materiju
U posljednje dvije decenije, u Bosni i Hercegovini su otvoreni deseci trgovina u vlasništvu državljana Kine. Nema zvaničnih podataka o njihovom broju i poslovanju, a neke od njih su u međuvremenu zatvorene. Desetak ih duguje BiH ukupno 905.000 eura i nalaze se na listi poreznih dužnika koju je objavila Uprava za indirektno oporezivanje. Radi se, većinom, o trgovinama koje su bile otvorene na području Sarajeva i Brčkog. Većina ih je zatvorena, a računi blokirani, podaci su iz registara kompanija.
Jedna od njih je, prema podacima UIO, dužna državi oko 85.000 eura, a nalazila se u sarajevskom naselju Rajlovac. Sud BiH je vlasnicu ove trgovine, u prvostepenom postupku osudio na pet godina zatvora pod optužbama za pranje novca, a oslobodio optužbi za poreznu utaju. Nakon žalbe, Apelaciono vijeće Suda BiH ukinulo je osuđujuću presudu i zakazalo raspravu, ali nema javno dostupnih podataka o ishodu. Na istoj adresi danas je nova trgovina, također, u kineskom vlasništvu. Zaposlenica je kazala za RSE da tu radi oko 20 godina, te da nije rijetkost da se, nakon zatvaranja, otvaraju nove radnje, čiji su vlasnici Kinezi.
Poreski savjetnik Dejan Radić kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da u većini slučajeva dug nije moguće naplatiti, te da Bosna i Hercegovina nema efikasne sporazume i mehanizme da ih naplati u matičnim državama investitora.
"Prema propisima, dug se naplaćuje od kompanija koje su registrirane u BiH, a ne od vlasnika. Često se dešava da kompanija nema imovinu. Vlasnici su uglavnom izvan BiH, a kapital je izvučen ukoliko je uopće i postojao. Dug postaje praktično nenaplativ", kazao je za Radić.
Foto: Napco Beds