BiH se nalazi na samom dnu evropske liste zarada. Sa prosječnom neto platom od oko 860 eura mjesečno BiH godišnje stoji na približno 10.300 eura,
što je višestruko manje od evropskog prosjeka i znatno manje od svih zemalja Evropske unije.
Prema podacima Evrostata, prosječna godišnja neto plata u Evropskoj uniji za samca bez djece iznosi oko 26.929 eura. To znači da radnik u EU u prosjeku zarađuje više nego dvostruko u odnosu na radnika u BiH, dok je razlika u odnosu na najbogatije zemlje i do pet puta veća.
Na vrhu evropske liste očekivano se nalazi Luksemburg sa više od 54.000 evra godišnje, dok Irska i Danska prelaze 40.000 eura. U ovoj grupi su i Holandija (36.837), Belgija (34.642), Švedska (34.624), Finska (33.641), Njemačka (oko 31.000) i Francuska (30.832). Ove zemlje ne znače samo više plate, nego i ekonomije u kojima radnik stvara znatno veću vrijednost kroz razvijenu industriju, usluge i visoku produktivnost.
U sredini evropske liste nalaze se Španija i Italija, sa oko 24.000–25.000 eura, dok Estonija, Slovenija i Kipar bilježe između 20.000 i 25.000 eura. I u tom dijelu Evrope razlika u odnosu na BiH ostaje velika, ali se vidi i trend približavanja standarda unutar EU. Na dnu EU liste nalaze se Mađarska (12.967 eura), Rumunija (13.233), Grčka (15.050), Slovačka (15.686) i Poljska (16.163). Iako su to zemlje koje su po razvoju bliže BiH, one i dalje imaju osjetno više plate, uz kontinuiran rast zarada u posljednjim godinama.
U poređenju sa regionom, razlika je još jasnija. Hrvatska ima oko 17.256 eura godišnje, dok Slovenija ide na oko 22.503 eura. To znači da radnik u Hrvatskoj u prosjeku zaradi
gotovo dvostruko više nego u BiH, a u Sloveniji i više nego dvostruko. Drugim riječima, ono što se u BiH zaradi tokom cijele godine, u susjednim razvijenijim ekonomijama zaradi se u mnogo kraćem vremenu, što direktno utiče na odlazak radne snage.
Međutim , stručnjaci upozoravaju da same brojke ne daju potpunu sliku.
Ekonomista Faruk Hadžić kaže da se ekonomska situacija ne može posmatrati samo kroz visinu plata, jer one često ne prate stvarni životni standard.
- Povećanje plata samo po sebi ne znači i bolji život ako istovremeno rastu cijene osnovnih namirnica i troškovi života. Ključno je pitanje koliko građanima zaista ostaje na raspolaganju nakon svih izdataka - istakao je Hadžić za "Glas".
On upozorava i da se u BiH često naglašava rast plata, ali da je taj rast u praksi u velikoj mjeri umanjen poskupljenjima u ključnim sektorima, navodeći da razlika u platama između BiH i EU nije slučajna, već odraz različitih ekonomskih modela i produktivnosti.
Prema njegovim riječima, dio te razlike ublažavaju niže cijene u manje razvijenim zemljama, ali ne u dovoljnoj mjeri da se jaz suštinski zatvori. Na kraju je poručio da ključno pitanje nije samo kolika je plata, nego šta se za tu platu može kupiti.
U BiH, prema procjenama, osnovni mjesečni troškovi za četvoročlanu porodicu iznose oko 3.340 maraka, što znači da prosječna plata pokriva tek oko polovine tih izdataka. U takvim uslovima, i domaćinstva sa dvije prosječne plate često jedva pokrivaju osnovne troškove, bez prostora za ozbiljniju uštedu. Dok se Evropa sve više izjednačava po primanjima i standardu, BiH ostaje izvan tog procesa i ta razlika više nije samo statistika, nego pitanje pravca u kojem se ekonomija kreće.
Foto: Ongošt