Promocija druge knjige autora Borivoje Simića, roman "Nafurani sin", održana je 13.12. 2025. godine u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine sa početkom u 18 sati.
Promotori su bili pisac Edin Krehić i pisac i kritičar Elvis Ljajić uz moderiranje Hajdara Arifagića.
Roman "Nafurani sin" objavljen je u oktobru ove godine u izdanju izdvačke kuće Art Rabic.
To je savremeni je psihološko-društveni roman koji istražuje složen odnos između oca i sina, moći i slabosti, privilegija i odgovornosti. Autor Borivoje Simić kroz ispovijest jednog mladog čovjeka, pripadnika povlaštenog sloja društva, postavlja pitanje: šta se dešava kada neko sve dobije, a ništa ne zasluži?
Radnja romana smještena je u savremenu Bosnu i Hercegovinu, u vrijeme nakon političkih i društvenih promjena. Glavni junak, sin uticajnog partijskog funkcionera, započinje svoj put kao čovjek kome je sve omogućeno – direktorsko mjesto, status, pa i zaštita od posljedica vlastitih grešaka. Međutim, sve se mijenja kada završi u zatvoru zbog privrednog kriminala. Zatvorska ćelija, svedena na nekoliko kubika zraka i tanki dušek, postaje prostor suočavanja sa sobom, prostor u kojem junak prvi put iskreno sagledava vlastiti život.
Kroz ispovjedni ton i retrospektivna sjećanja, Simić gradi lik čovjeka koji shvata da je bio zarobljenik očevih ambicija i vlastite slabosti. Sukob sa ocem zapravo je sukob sa samim sobom. Njegova „nafuranost“ simbol je nadmenosti i praznine jedne generacije koja je živjela od naslijeđenog ugleda, a ne od stvarnih sposobnosti. Snovi u kojima se hrvu otac i sin otkrivaju duboku psihološku borbu između ljubavi, zavisti i krivnje.
Jezik romana je jasan, jednostavan i realističan, ali prožet emocijama i unutrašnjim monolozima. Autor koristi novinarsku preciznost da bi opisao društvenu stvarnost, ali i poetski ton kad govori o unutrašnjim lomovima junaka. Upravo ta kombinacija čini roman uvjerljivim i snažnim.
Poruka djela je jasna: moć bez odgovornosti vodi u propast, a jedini put do slobode vodi kroz priznanje i pokajanje. Nafurani sin nije samo priča o jednom čovjeku, nego i o cijelom društvu koje se suočava s posljedicama svojih lažnih vrijednosti. To je roman o sazrijevanju, moralnom buđenju i mogućnosti da čovjek, čak i u zatvoru, pronađe istinsku slobodu – onu unutrašnju.
- „Nafurani sin“ je baš ono što i naslov kaže. Priča o nekome tko je, nijednom zaslugom, bio gore ili umislio sebi da je gore i da sve može, dok nije bolno tresnuo o pod stvarnosti. Stvarni ili fiktivni sukob otac – sin latentno je prisutan kao sukob dviju generacija, dvaju koncepta življenja i razumijevanja svijeta, i za njega izgleda ne postoji drugo rješenje nego trežnjenje u društvenoj izolaciji, kad se i gdje se sav svijet i sav život otvori za samorefleksiju. Ipak, i takvo što je pobjeda ili put k pobjedi, jer malo ih je koji su spremni za introspekciju, za promišljanje življenog i „osobno čistilište“. Jer svjedoci smo, kolikima ni zatvori nisu bili mjesto samospoznaje, mjesto zrenja i odluke za promjenu života, za novi početak. Kroz tu priču naš autor dubinski, kao odličan znalac suvremenog društva, našeg društva, koje temeljito razumijeva iz njegove gospodarske i političke strukture, razumije njegove društvene mehanizme, izgradio je lik koji zapravo postaje pričalac priče o ambijentu u kojemu je živio svoju „nafuranost“ i u kojemu se spotaknuo do društvenog dna, odakle mu je osmišljavati svoj svijet u njegovu novom početku, ovaj put bez „širokih očevih pleća“ koja sve pokrivaju. Bez zaštićenosti koja stvara razmažene sinove gurajući ih u svaku vrstu nedoraslosti i nepripremljenosti za ozbiljan i odgovoran život. Razlika između roditeljskih očekivanja i realizacije u stvarnosti, razlika je koja se naplaćuje u emocionalnom i intelektualnom lomu koji se teško liječi, a nerijetko završi u moralnom padu i ćorsokaku iz kojega nema puta natrag. Naš autor izabrao je ispričati priču koja ima spasonosni izlaz, koja je ljekovita, k tomu lako čitljiva, ali ne zbog toga i manje društveno kritična. K tomu je dobro psihološki diferencirana i utemeljeno društveno elaborirana, s nepretencioznim, pa ipak snažnim prodorima u samu bit društvene zbilje u kojoj se priča događa. I u tom smislu roman predstavlja novost u našoj novijoj književnoj produkciji, kaže u recenzent romana pisac Željko Ivanković.
Borivoje Simić bavi se književnim radom u posljednje dvije i po godine. Osim romana "Nafurani sin" objavio je i zbirku priča "Kalafonijum" 2024. godine u izdanju AS Oglas Izdavaštva.
Dobitnik je pet književnih nagrada za svoj rad, a zastupljen je sa pričama u više književnih časopisa, na portalima i blogovima.
Foto: Halid Kuburović, Ruždija Adžović