Zemlje Zapadnog Balkana - Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija - vjerovatno će propustiti rok od 2030. godine za završetak osnovne transevropske transportne mreže u regiji zbog kašnjenja u implementaciji i operativnih problema, objavio je Evropski revizorski sud, izvještva Indikator.ba.
Zemlje Zapadnog Balkana obavezale su se da će do 2030. godine završiti glavnu transevropsku mrežu EU. Evropski revizorski sud ispitao je učinkovitost podrške EU putem Investicijskog okvira za Zapadni Balkan za transportnu infrastrukturu na Zapadnom Balkanu, fokusirajući se na povezivanje regije s glavnom transportnom mrežom EU do 2030. godine.
- Utvrdili smo da, iako revidirani projekti odgovaraju navedenim prioritetima povezivanja, napredak je usporen odabirom nezrelih projekata i nedostacima u nadzoru od strane finansijskih institucija. Praćenje, izvještavanje i vidljivost EU također su bili nedovoljni, a kašnjenja i problemi održivosti i dalje postoje. S obzirom na kašnjenja u implementaciji i operativne izazove, zaključili smo da je malo vjerovatno da će rok za 2030. godinu biti ispunjen. Preporučujemo da Komisija poboljša odabir, praćenje, održivost i vidljivost projekata.
Sveukupno, Evropski revizorski sud zaključuje da je Komisija osigurala da WBIF doprinosi proširenju osnovne evropske transportne mreže, budući da su finansirani projekti u našem uzorku usklađeni s prioritetima povezivosti i Zapadnog Balkana i EU. Međutim, slabosti u odabiru projekata – posebno u pogledu zrelosti projekata – doprinijele su značajnim kašnjenjima u implementaciji. Komisija je bila samo djelimično učinkovita u osiguravanju adekvatnog nadzora od finansijskih institucija i u uspostavljanju učinkovitih aranžmana za praćenje i izvještavanje. To je ograničilo njenu sposobnost da se pravovremeno pozabavi rizicima, kašnjenjima i pitanjima održivosti u implementaciji. S obzirom na kašnjenja u implementaciji i operativne izazove, malo je vjerovatno da će rok za završetak osnovne evropske transportne mreže na Zapadnom Balkanu, 2030. godina, biti ispunjen, kosntatuje se u istraživanju.
Komisija bi trebala odabirati projekte samo kada investitori mogu dokazati da su pripremni radovi završeni i ažurni, što će omogućiti da projekti blagovremeno započnu nakon odobrenja granta.
WBIF grantovi se smatraju opravdanim kada finansijski prihodi projekta nisu dovoljni za pokrivanje troškova, a istovremeno osiguravaju dobrobit društva. Ovaj uslov se odnosio na sve uzorkovane projekte. - Međutim, pronašli smo tri slučaja u kojima grantovi nisu bili neophodni za prikupljanje kredita, jer su ugovori o kreditima potpisani mnogo prije nego što su podneseni zahtjevi za grant. Osim toga, većina procjena troškova u zahtjevima za grantove nije dovoljno detaljna, što otežava procjenu njihove razumnosti.
Za nadzor implementacije projekata, Komisija se oslanja na vodeće finansijske institucije. - Iako Komisija ostaje u konačnici odgovorna za implementaciju budžeta EU, primijetili smo da nije tražila od finansijskih institucija (npr. putem godišnjih izvještaja o implementaciji) da dostave dokaze o svom nadzoru i ublažavanju rizika implementacije; niti je bila u mogućnosti da utvrdi nedostatke u nadzoru postupaka javnih nabavki oslanjala se na finansijske institucije da nadgledaju sprovođenje projekata, ali njihov rad je povremeno imao nedostatke, navodi se, između ostalog.
Također sutvrđeno je da održivost sedam uzorkovanih projekata nije bila u potpunosti osigurana zbog nekoliko faktora, kao što su nedostatak sredstava za nastavak investicija ili nedovoljno održavanje. Konačno, uloga WBIF-a je vidljiva, ali podrška EU manje, uprkos obavezi da se osigura vidljivost bilo kojeg primljenog finansiranja EU.
- Komisija bi trebala osigurati da prijave za grantove finansirane iz Investicionog okvira za Zapadni Balkan: uključuju adekvatne mjere održivosti (npr. aranžmani održavanja i finansiranje); i sadrže specifične aktivnosti vidljivosti koje promoviraju doprinos grantova EU, preporučuje se.
Foto: ECA