Ekonomski rezultati Srpske napredne stranke i predsjednika Aleksandra Vučića u proteklih 14 godina uvelike odstupaju od službene naracije o "ekonomskom čudu", pokazuju podaci iz najnovijeg izvještaja Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije (WIIW).
Iako je nezaposlenost smanjena, a plaće i strana ulaganja povećani, ukupni ekonomski rast Srbije pod SNS-om znatno je sporiji u usporedbi s prethodnim desetljećem, kao i u usporedbi s većinom susjednih zemalja u regiji.
Prosječni godišnji realni rast bruto domaćeg proizvoda Srbije u razdoblju 2012.–2025. iznosio je 2,4 posto. To predstavlja mnogo skromniji rezultat u usporedbi s razdobljem 2001.-2011. pod prethodnom vladom, kada je prosječni godišnji rast bio 4,2 posto. U prve tri godine vladavine SNS-a (2012. – 2014.) gospodarstvo je zabilježilo pad od gotovo dva posto, što je bio veći pad nego u trogodišnjem razdoblju neposredno nakon izbijanja svjetske ekonomske krize 2008., dok je stabilan rast uspostavljen tek 2015. godine.
Regionalne usporedbe također opovrgavaju tvrdnje o vodstvu u rastu. S prosjekom od 2,4 posto BDP-a u razdoblju 2012. – 2025., Srbija je ostvarila niži rast od Kosova (4,1 posto), Albanije (3,0 posto), Crne Gore (2,9 posto), Rumunjske (2,8 posto), Bosne i Hercegovine (2,6 posto) i Hrvatske (2,5 posto), ostajući ispred samo Sjeverne Makedonije (2,3 posto) i na istom nivou kao Bugarska (2,4 posto).
Ključni argument vlade je pad stope nezaposlenosti s oko 23 posto u razdoblju 2011. – 2012. na ispod devet posto u 2024.-2025. godini. Međutim, analiza pokazatelja zaposlenosti otkriva da se prvenstveno radi o nadoknadi radnih mjesta izgubljenih u krizi. Ukupan broj zaposlenih dosegao je 2,9 miliona u 2019. – nivo usporediv s 2,8 miliona u 2008. – ali od tada zaposlenost stagnira i zabilježit će blagi pad u 2025. godini. Ova stagnacija događa se u vrijeme kada u zemlji još uvijek ima 270.000 nezaposlenih i 2,5 miliona ekonomski neaktivnih građana.
Nominalni rast prosječne neto plaće u eurima od oko 150 posto – s oko 370 eura u 2012. na oko 930 eura u 2025. – uglavnom je usmjeren na pokrivanje životnih troškova. Prosječna potrošnja po stanovniku u istom razdoblju porasla je za oko 140 posto, s oko 290 eura na oko 700 eura mjesečno. Za četveročlanu porodicu s dvije prosječne plaće, 2012. godine te dvije plaće pokrivale su 63 posto ukupne mjesečne potrošnjedomaćinstva, dok će 2025. godine pokrivati 67 posto. To znači da su u proteklih 13 godina dvije prosječne plaće povećale pokrivenost potrošnje za samo četiri postotna boda, pa su porodice i dalje prisiljene trećinu troškova finansirati iz doznaka, penzija, štednje, zaduživanja ili rada u sivoj zoni.
Dobit od ekonomskog rasta u Srbiji neravnomjerno je raspoređena. Udio dohotka koji nakon oporezivanja pripada najsiromašnijoj petini stanovništva (20 posto) pao je s 4,3 posto u 2011. na 4,1 posto u 2024. godini. Istovremeno, udio najbogatijih 10 posto stanovništva povećao se s 35,5 posto na 37,6 posto ukupnog dohotka.
Uprkos rastućoj nejednakosti, državna potrošnja na socijalnu zaštitu (isključujući zdravstvo i penzije) pala je s oko četiri posto BDP-a u 2011. na 2,8 posto BDP-a u 2023. U analizi WIIW-a procjenjuje se da smanjeni budžeti za socijalne naknade ostavljaju prostor za jednokratne novčane naknade prije izbora, što je bila uobičajena praksa SNS vlada.
Priljev izravnih stranih ulaganja (FDI) u razdoblju 2012.–2025. iznosio je prosječno 5,7 posto BDP-a godišnje, što je nešto manje od prosjeka od 6,1 posto BDP-a ostvarenog u razdoblju 2001.-2011. godine. U 2025. priljev FDI pao je na 3,9 posto BDP-a. Analiza ukazuje na sve veći finansijski teret koji dolazi s ovim modelom. Zarada stranih investitora u Srbiji (odljev na temelju prihoda od ulaganja) porasla je s oko tri posto BDP-a u 2011. na preko pet posto BDP-a u 2024. i 2025. (5,4 posto). Tokom 2025. ukupna zarada stranih investitora premašila je iznos novopristiglih stranih ulaganja, što ukazuje na to da Srbija sada generira više prihoda za strane vlasnike nego što privlači novi strani kapital.
Iako su javna ulaganja pala na dva do tri posto BDP-a u prvim godinama vlade SNS-a, od 2018. bilježe snažan rast, a od 2021. održavaju se na nivo od blizu sedam posto BDP-a (7,2 posto u 2024.). Međutim, ta ulaganja su očito usmjerena na izgradnju autocesta, gdje je dužina mreže u usporedbi s prosjekom Europske unije porasla s 34,1 posto u 2011. na 50,3 posto u 2023. Istovremeno, ostali pokazatelji osnovne infrastrukture u odnosu na prosjek EU zabilježili su pad. Ukupna dužina cesta zabilježila je smanjenje s 33,6 posto na 31,8 posto prosjeka EU. Željeznička mreža pala je sa 67,1 posto na 60,9 posto prosjeka EU.
Instalirani kapacitet pali su s 27,4 posto na 23,5 posto prosjeka EU. Sigurno upravljanje otpadnim vodama palo je s 33,8 posto na 26,7 posto prosjeka EU. Sigurna opskrba vodom smanjila se sa 78,5 posto na 77,0 posto prosjeka EU.
Osim toga, javna ulaganja nisu potaknula domaća privatna ulaganja. Domaća privatna ulaganja ostala su zarobljena na nivou od oko tri posto BDP-a tokom cijelog razdoblja (2,6 posto u 2014., 3,9 posto u 2018. i 3,4 posto u 2023.), što je dvostruko niže od javnih i stranih ulaganja. Među razlozima ove stagnacije su slabosti u vladavini prava, korupcija, nedostatak industrijske politike i podrške domaćim tvrtkama, kao i povlašteni položaj i subvencije dodijeljene stranim ulagačima.
Uoči najavljenih parlamentarnih izbora zakazanih za 25. oktobra 2026., izvještaj WIIW-a zaključuje da je ekonomska politika Srbije posljednjih godina dala mješovite rezultate koji u mnogim ključnim područjima zaostaju i za istorijskim prosjekom i za postignućima u okolišu.
Foto: Pixabay