Gotovo 65 miliona kilograma živih životinja i mesa uvezeno je u Bosnu i Hercegovinu za prvih devet mjeseci ove godine. Vrijednost uvoza dostigla je gotovo 500 miliona maraka, dok je izvoz iznosio svega 38,9 miliona. Razlika između uvoza i izvoza premašila je 460 miliona maraka. Za domaće proizvođače ovakva tržišna neravnoteža znači sve manje prostora za plasman vlastitih proizvoda.
„Kada proizvedete i utovite bika, a onda dođete na tržište i suočite se s teletinom koja je stigla ko zna odakle i koja se prodaje po akcijskoj cijeni od 20 maraka, molim vas, s takvom konkurencijom ne možemo se boriti. Ovdje mora nastupiti država“, upozorava poljoprivredni proizvođač Mustafa Gradaščević.
Dok druge zemlje različitim modelima podrške podstiču vlastitu proizvodnju i štite konkurentnost svojih farmera, domaći proizvođači traže sigurnije uvjete poslovanja, predvidive podsticaje i ozbiljniju zaštitu domaće proizvodnje. Smatraju da je jedan od ključnih problema upravo nejednakost u troškovima proizvodnje i obimu državne podrške.
„Na Zapadu, odnosno u Evropi, troškovi proizvodnje znatno su niži, jeftinija su ulazna hraniva i sve je povoljnije. Država stoji iza proizvođača kroz podsticaje, subvencionira i štiti proizvodnju. Kada se kod njih pojave viškovi, što je često slučaj s mesom i rezervama različitih vrsta robe, onda se to izvozi“, objašnjava Milenko Zupur, vlasnik mesne industrije.
Da je tržišna utakmica za domaće proizvođače sve teža, upozoravaju i poljoprivredna udruženja. Podsjećaju i na ranije probleme s bolestima životinja, koje su dodatno pogodile domaće farme.
„Afrička kuga svinja nije došla tek tako. Svi dobro znamo da je stigla iz uvoza. Uvoze se enormne, nekontrolirane količine mesa, po cijenama koje su prihvatljive na tim tržištima. Ti ljudi žele se riješiti viškova i šta reći?!“, kaže Savo Bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Semberije i Majevice.
Dok se domaći proizvođači suočavaju s jeftinijom konkurencijom, njihova računica postaje sve teža. Jeftinija ponuda privlači kupce, a svaki izgubljeni kupac proizvođače vodi ka odustajanju.
Na troškove proizvodnje, osim cijena sirovina, utječu i cijena rada, energenata i transporta, pojašnjava Zupur.
„Dosta utječu i cijena rada, energenata i transporta. Ako krenemo od cijene žive vage, kada je riječ o prasićima, ona iznosi 4,5 marke, dok je cijena žive vage svinja tri marke, plus PDV. Kada je riječ o junadi, cijena žive vage iznosi sedam maraka, plus PDV. To su, otprilike, cijene koje su trenutno aktuelne na našem tržištu“, navodi Zupur, izvještava Federalna.
Dok uvoz neometano pronalazi put do domaćih polica, u suprotnom pravcu velike su prepreke. Za izvoz na tržište Evropske unije nisu ispunjeni uvjeti. Nedostaci u sistemu identifikacije i registracije životinja, njihovom praćenju i veterinarskom nadzoru godinama ograničavaju mogućnosti domaćeg stočarstva.
Fpoto: Pixabay