Hidroelektrana na gornjem dijelu Drine u Bosni i Hercegovini pretvorila bi 30 kilometara ove kultne rijeke u stajaće akumulacije i isjeckala ključno stanište dunavskog lososa na komadiće. Najveća brana bila bi Buk Bijela od 118 megavata, prvi put predložena 1970-ih, ali više puta odbačena zbog utjecaja na crnogorski kanjon Tare. Sada je nova procjena utjecaja na okoliš na javnoj raspravi, ali je više nego ekonomična s istinom.
Činjenica da je za Buk Bijelu napravljena nova procjena utjecaja na okoliš (EIA) sama po sebi je uspjeh. Da nije bilo otpora crnogorskog civilnog društva početkom 2000-ih i godina pravnih bitaka organizacija civilnog društva poput Aarhus centra u Sarajevu i Centra za okoliš, brana bi možda već sada blokirala Drinu.
No nakon slučajeva na domaćim sudovima, Odboru za provedbu Espoo konvencije, UNESCO-u i Energetskoj zajednici, u lipnju 2024. predstavnici Bosne i Hercegovine složili su se provesti novu procjenu utjecaja na okoliš (EIA) u procesu koji je posredovao Tajništvo Energetske zajednice.
Bitka na Ustavnom sudu neriješena
Ali tu završavaju dobre vijesti. Zapravo, novi proces procjene utjecaja na okoliš još nije trebao započeti, jer pravni osporaviti koncesiju za projekt još uvijek nije riješen.
U 2020. godini, 24 državna parlamentaraca podnijela su zahtjev Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine da ispita odluke vlade Republike Srpske o izdavanju koncesija za hidroelektrane Buk Bijela, Foča i Paunci na rijeci Drini. Tvrdili su da odluke krše ustav, jer sprječavaju državne institucije da upravljaju državnom imovinom - u ovom slučaju rijekom koja čini dio granice zemlje.
U srpnju 2021. Ustavni sud donio je djelomičnu odluku, utvrdivši da postoji spor u vezi s odlukom Republike Srpske o izdavanju koncesija te naložio Komisiji za koncesije Bosne i Hercegovine da riješi to pitanje u roku od tri mjeseca. Međutim, zbog problema u vezi sa sastavom Komisije, pitanje je još uvijek u tijeku.
Dok su vlasti Republike Srpske zanemarile ovo pitanje, potencijalni izvođači radova – Dongfang, Sinohydro i China Energy Engineering Corporation – s pravom ga shvaćaju ozbiljno. Lokalni mediji su 2023. izvijestili o njihovoj zabrinutosti i do sada nisu potpisani nikakvi ugovori.
14 brana, niti jedna
Opseg projekta također je predmet žestokih rasprava. Trenutni postupak procjene utjecaja na okoliš obuhvaća branu Buk Bijela snage 118 megavata, elektranu i akumulacijsko jezero dugo 11 kilometara, što bi bilo izuzetno štetno. Ali to je samo dio stvarnog projekta.
Buk Bijela djelovala bi kao elektrana za vršno opterećenje, što znači da bi iz akumulacijskog jezera ispuštala različite količine vode. To bi uzrokovalo visoku razinu štete bioraznolikosti i moglo bi biti opasno i za nizvodne zajednice.
Kako bi se donekle ublažili ovi utjecaji, nizvodno bi se izgradila hidroelektrana Foča od 44 megavata. Dalje nizvodno, izgradila bi se i elektrana Paunci od 43 megavata. Međutim, to se tretira kao tri različita projekta, s različitim koncesijama, procjenama utjecaja na okoliš i postupcima izdavanja dozvola. U studiji utjecaja na okoliš za Buk Bijelu inzistira se na tome da se svi mogu graditi pojedinačno, ali se ne objašnjava kako bi se ublažili učinci vršnog opterećenja ako se Foča ne izgradi.
A ako tri velike brane koje pretvaraju gornji tok Drine u 30 kilometara stajaćih akumulacija nisu bile dovoljne, planirano je i jedanaest manjih kako bi se spriječilo prebrzo punjenje akumulacije Buk Bijele sedimentom. To bi uključivalo sedam barijera na rijeci Sutjesci, jednu na rijeci Klobučarici, jednu na pritoci Jabušnice i jednu na pritoci Hrčavke. A 16 „konsolidacijskih pojaseva“ također bi značilo značajne daljnje radove u tim rijekama, mijenjajući njihova korita i potencijalno oštećujući mrijestilišta.
Dakle, dok se u studiji utjecaja na okoliš (EIA) razmatraju utjecaji izgradnje jedne brane, trebalo bi se razmotriti 14 brana i još 16 „konsolidacijskih pojaseva“.
Foto: HE Buk Bijela